167 Gianna MAZIERI-SANKOVIĆ PAPIRNATI KONJ Hodajući istim ulicama, sada su slučajni susreti postali veoma rijetki. Drugi ljudi, nepoznata lica, njemu zagonetni izrazi stvarali su tek privid da je u novoj i zanimljivoj sredini. Ali nepromijenjen izgled kuća odmah bi ga podsjetio na njegov grad, izazivajući porazan osjećaj da je postao strancem u rodnome gradu. Prvi je put u povijesti talijanske književnosti neki autor, ostavši na području Istre i Kvarnera, progovorio o egzodusu. Šezdesete su godine dvadesetoga stoljeća, hrabro je, ali sigurno i preuranjeno bilo progovoriti o tome, a odgovor nakladnikā, pa i s talijanske strane, samo je tomu potvrda. Događaji o kojima Ramous pripovijeda otrpljeni su, proživljeni. Osim čitanja romana iz očišta nedjelatnog lika, nameće se potreba čitanja u povijesnome ključu. Povijest je to, međutim, koja se odražava u pojedincu te je stoga i ona otrpljena. Umjesto skiciranja vlastite biografije, Ramous je htio ponuditi „životopis“ svoga grada, predmeta sučeljavanja, osporavanja, strasti, utjecaja najraznovrsnijih mentaliteta... U svjetlu gospodarskih promjena i razvitka, infrastrukturnih i kulturnih koje Rijeka u posljednje vrijeme doživljava, Ramousova se knjiga nadaje kao kamenčić koji je nedostajao u mozaiku književnosti talijanske nacionalne zajednice. Njoj zahvaljujući, grad je dobio svoju „talijansku knjigu“, onu koja teži stapanju i prožimanju povijesnih događaja, često traumatičnih iskustava, a koji su uvjetovali život grada, njegovu bit, promijenili živote njegovih građana, bez kojih i bez čega zacijelo ne bi bilo identiteta kozmopolitske Rijeke. No povijesna istina ne može imati izvjesnost i konačnost gotova obrasca. I zahvaljujući povijesti, koja povlači konce kao za perpetuum mobile, stvarnost je trajno nastajanje: na trenutke protuslovna i neuhvatljiva. Izražavajući otvoren stav prema viziji stvarnoga, Ramous se ovim djelom pridružuje zboru pripovjedača dvadesetoga stoljeća. Prikazujući raspad izvjesnosti i vrijednosti, ruši objektivna, logična i racionalna mjerila, koja svijet stvari čine mjerljivim i prepoznatljivim. Subjekt tako postaje mjestom raskola,„spremištem“ oprečnih istina koje u ovoga riječkog autora ne zadiru toliko u lik po sebi, kao u Sveva ili Pirandella, već se okreću sveprisutnome novom čimbeniku, koji je nadređen društvenome, k tome još teže provjerljiv, a to je povijest – nevidljiva ruka koja upravlja sudbinom pojedinaca, koju teško može shvatiti upravo onaj koji je proživljava. Stoga ovaj hrvatski prijevod postaje iznimno važan i vrijedan rad za upotpunjavanje kockica koje još nedostaju u riječkome identitetskom mozaiku i vrjednovanju kulturnih motrišta vrlo dubokih korijena. A sve to u doba kada je Rijeka, početkom
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=