152 PRILOG O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ mokratsko pravo glasa i izaći na birališta poput njihovih slugu?!) i remetiti gradski životinjski mir. Kako su samouvjereno i odlučno krenule zelenoistarske ekološke revolucionarke (i revolucionari), naravno uime pernatih i dlakavih gradskih stanovnika Pule, mogli bi, ako se ne udovolji njihovom životinjskom zahtjevu, dogodine zaprijetiti uoči početka festivala projekcijom Hitchcokovih „Ptica“ u Areni (neka se Puljani pripreme na ptičju osvetu), što bi užasno i ponižavajuće odjeknulo u ekološki osviještenom svijetu. Nasjeli ucjeni Iz ove puljske zelenoistarske basne – koja ekologiju (ne zaboravimo elementarnu činjenicu: i čovjek je dio prirode) ni uzgredice ne dodiruje, koliko se zalaže za promidžbu planetarno raširene industrije (biznisa) s kućnim ljubimcima (i svime što je s tim biznisom u vezi) – nameće se pitanje kome je uopće Pulski filmski festival namijenjen, Puljanima i hrvatskim filmašima ili pak ornitolozima, veterinarima i patološkim zaljubljenicima u kućne ljubimce? Odgovor je više nego jasan svakom iole razumnom Puležanu i Puljaninu, ali nije zelenoistrašima. Simbol, znamen i ritual od samoga starta duge povijesti Festivala bio je i ostao vatromet nad amfiteatrom (od daleke 1955.), koji Puljani poistovjećuju sa svečanosti otvaranja njihove (ponovimo, njihove) filmske fešte, ušao je u tradiciju grada i za Festival ima jednaku vrijednosnu težinu kao i samo osebujno mjesto projiciranja filmova – Arenu. Puležanima i nešto manje autentičnim Puljanima vatromet je kulturološka i festivalsko-filmska povijest Pule, kulturni identitet grada (kao što je do jučer za industrijski identitet grada bio Uljanik) nakon Drugog svjetskoga rata. Ukinuti tradicionalni vatromet Festivalu jednako je, ostanimo u omiljenoj temi istarskih zelenaša (kako bi mogli lakše razumjeti tematiku), kastraciji (ili sterilizaciji) kućnih ljubimaca, metaforički i pojednostavljeno rečeno Festival bi ostao bez muda. Zelena je Istra sveznajuća ekološka i navodno društveno pravedna udruga koja akcijaški i prosvjednički zadire u sve djelatnosti i znanosti (od astronomije do gastronomije) i od svoga postojanja postavlja se iznad svih i dijeli politikantske lekcije svima, mahom bezuspješno. Tako je i ovom festivalskom zgodom naivno i štreberski prateći svjetske životinjske trendove, dobro poznavajući povijest Pule, povijest njezinoga filmskog festivala, mentalitet Puležana, sociologiju, antropologiju i masovnu kulturu grada, došla do prepametnoga zelenoistarskog zaključka da je psihoemotivna ravnoteža kućnih ljubimaca i lepršanje puljski ptica (letećih serilica) daleko važnije od tradicionalne jednogodišnje desetominutne zabave i užitka Puljana i Puležana. Pula je zatrla toliko tradicija pa zašto ne bi i festivalski vatromet (svi zamjenski pred-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=