151 Miodrag KALČIĆ PRILOG O ZAVIČAJU leži grada, bombardiranja i prijašnje festivalske piromanije (makar su nekih godina vatrometi i vatropadi bili daleko žešći, višenoćni, obilniji i dugotrajniji), ova im je stara festivalska tradicijska navada (traje od dalekoga 9. srpnja 1955. svake godine, osim 1991. i 1994., kad 38. i 41. Festivali nisu održani, ali se svejedno ubrajaju kao održani), ove godine dozlogrdila. Zato su preko svojih prisnih (gotovo intimnih) prijatelja, zelenoistraskih ekoloških prevoditelja, vrsnih poznavatelja svih ptičjih i kućnoljubimskih jezika i dijalekata, odlučili obznaniti ravnateljici Pulskoga filmskoga festivala strogi ultimatum: „Obraćamo vam se s apelom za ukidanje vatrometa, u obliku u kojem ste do sada obilježavali početak Pulskog filmskog festivala, i to zbog uznemiravanja i usmrćivanja životinja. (...) Osim stradavanja ptica, i mnogi kućni ljubimci trpe veliki strah i nisu rijetki ljubimci koji se izgube nakon paničnog bijega. Broj ili intenzitet patnje i stradanja pasa, mačaka, ptica i drugih divljih i domaćih životinja teško je utvrditi...“ (Zelena Istra:„Inicijativa za ukidanje bučnog vatrometa prilikom otvaranja Pulskog filmskog festivala zbog uznemiravanja i stradanja životinja“, dopis upućen ravnateljici Pula Film Festivala 24. srpnja 2019.) Ravnateljica iz Poreča Premda je iznimno teško izbrojiti broj usmrćenih životinja te kakav je i koliki njihov intenzitet patnji (životinjski patnjomjer samo što nije izmišljen), njihova je muka evidentna i stres očigledan, jer na kraju krajeva, svjesne su puljske leteće i kopnene ljupkice (možda im se uskoro pridruže i morske) stare patetične floskule: oni koji vatrometno-festivalski ne vole njih, puljske gradske ptice i kućne ljubimce, ne vole ni njihove ljudske sluge, Puljane i Puležane. Ustrašena porečka ravnateljica Pulskoga filmskog festivala, dobro poznavajući beznačajnost šezdesetogodišnje puljske festivalske tradicije, spremno je i odmah pristala na zelenoistarsku ucjenu: „Razumijem i podržavam inicijativu i vjerujem da će ju i tijela festivala podržati te da će se pokušati pronaći alternativa. Nikome nije u interesu stradavanje životinja i iz tog razloga treba pronaći neko drugo rješenje. Ima dosta mogućnosti, poput korištenje lasera, mapping, video ili nešto slično.“ (Danijela Bašić-Palković: „Zelena Istra krenula u akciju protiv atrakcije filmskog festivala: ‘Budimo uzor Hrvatskoj. Zabranimo vatromet.’“, Glas Istre, 25. srpnja 2019.). Tko ne bi udovoljio tako razumnom životinjskom zahtjevu, pa životi naših ptica i zdravlje naših kućnih ljubimaca su u pitanju samo zbog glupe puljske tradicije. Zaista je neviđena sramota Pule jednom godišnje desetminutnim bučnim vatrometom ubijati nepoznati broj ptica, narušavati psihoemotivnu ravnotežu kućnih ljubimaca (kad će konačno dobiti de-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=