146 PRILOG O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ Ove, 2023. godine Pulski filmski festival proslavit će 69. rođendan. Zaplakao je revijski 24. lipnja 1954. odmah (kao jednogodišnjak) poslije zalaska sunca pa stoga nije bio ni po čemu tipičan, uobičajen filmski festival (nije bilo niti žirija niti nagrada), već najobičnija revija koja se tako i zvala: „Revija domaćeg filma“. Kao i ona prethodna (1953.) „Revija stranog filma“, što je bio plagijat 15 godina ranije (1938.) talijanske „Revije premijernih filmova“, kad je film prvi puta projiciran u puljskome amfiteatru, i ova je bila u sklopu tada popularnoga ljetnoga kina Arena. Ipak je ta ljetno-kinematografska revija domaćeg filma, smotrica (bez nagrada) sedam jugoslavenskih igranih filmova kasnije nezasluženo dobila službeni status Prvoga pulskog filmskog festivala. Od tog prvog do 37. festivala 1990. godine sve se odvijalo uredno i kontinuirano, da bi iduće, prevratne 1991. godine 38. festival bio u zadnji čas (na inzistiranje predsjednika Festivalskoga vijeća Antuna Vrdoljaka) otkazan, jednostavno ga nije bilo. To je prva nemilosrdna činjenica festivala, a druga, jednako tako nemilosrdna, uslijedila je samo tri godine kasnije, 1994. godine festival jednostavno nije održan (na programu je samo jedan hrvatski film). Sve u svemu, u 69 godina trajanja puljske filmske manifestacije, bilo je moguće, s ovogodišnjim, održati 70 festivala, ali nije! Svaka računica svodi se na 68 festivala. Od 2001. Pulski filmski festival lažno se predstavlja dvije godine starijim pa od te godine službenu festivalsku brojčanu kronologiju valja svake godine umanjiti za ta dva neodržana, neostvarena i na koncu nepostojeća festivala. Naime, festival se numerirao do 1990. (kad je održan posljednji 37. Festival jugoslavenskog igranog filma), a nakon raspada Jugoslavije, u Hrvatskoj (koja u svemu započinje novu povijest pa i ovu pulsko-festivalsku) se održavaju nenumerirani Filmski festivali u Puli, Hrvatski filmski festival (bio je samo jedan, prvi i, ujedno, posljednji) i Festivali hrvatskoga filma, da bi 2001. festival nastavio (potpunoma nepotrebno prekinuti) slijed, brojčani kontinuitet filmsko-festivalske Pule, ponovno vratio prijašnju numeraciju festivala (što je za Pulu hvale vrijedna, poštena i normalna odluka), ali netočnu, pogrešnu: 48. Pulafilmfestival (kako se tada festival nazivao), umjesto točnu 46. Pulafilmfestival. Umjesto numeracije ostvarenih festivala imamo brojčani slijed godina. I tako se nastavilo i pogrešno nastavlja, tako se greška – koju nije moguće ispraviti, jer bilo bi glupo i nenormalno vraćati se unazad, recimo, nakon netočnog ovogodišnjeg 70. festivala, iduće, 2024. godine održati već održani 69., a nakon njega, 2025. ponovno 70. festival – vuče iz godine u godinu i svakogodišnja pogreška postaje javna istina. Premda je kristalno jasno i više nego logično razumljivo kako se ne može i ne smije uračunavati, ubrojiti ono što nije održano, nešto čega nije bilo (što naravno ozbiljni festivali ne čine: najstariji filmski festival u Veneciji 2022. bilježi 79. Mostru, a ne 91., koliko postoji od 1932., jer 12 godina nije ostvarena, ili
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=