134 OGLED I STUDIJA Rita SCOTTI JURIĆ jezične i izražajne mogućnosti ne želeći se ni u jednoj posebno ukorijeniti. Ovisno o temi kojom se bavi, uvijek iznova promiče različite stilove u potrazi za najzornijim i najautentičnijim izričajima kako bi izrazio i čitatelju vjerno prenio svoje osjećaje83. Opsežnu produkciju protkao je, uvijek s novim naglaskom, raznolikom semantičkom prozodijom putem – ratne tematike i one o smrti, te o rodnoj zemlji, o dijelu života koji je gotovo nestao, ali je zauvijek urezan u duši, teče piščevim venama, suprotstavljen neumoljivosti života i nepovratnosti vremena. U Scottijevu sjećanju domovina iz djetinjstva ostaje neoskvrnutom i čvrstom vezom s tragovima u mnogim pričama, naivnim vjerovanjima, ljetnim noćima, pričama o vukodlacima, u nesigurnosti i strahovima. Raznolikost tema nije ništa drugo nego sagledavanje autorova života osvijetljeno s raznih strana, povezano jedinstvenom crvenom niti koja ga predstavlja i određuje: mladenački život, onaj zreliji i napokon hrabro iščekivanje vlastita„prelaska“. U trenutku„kad zbrojimo dano i primljeno / u dan tišine“ neće se vrednovati broj napisanih pjesama, priča, eseja i/ili drugoga, već to koliko je čovjek pisac u ovome životu, koji je volio „svom svjetlošću neba“, darovao.84 GIACOMO SCOTTI rođen je u Savianu (Napulj, Italija) 1. prosinca 1928. godine u skromnoj seljačkoj obitelji. Književnik je (pjesnik, prozaik, pisac bajki, esejist), povjesnik, prevoditelj, novinar... Proživio je težak život pun nedaća od ranoga djetinjstva. S dvije godine izgubio je majku, a godine 1941. u moru se ugasio život njegova brata dočasnika Ratne mornarice. Iste mu je godine od slomljena srca preminuo otac. Rujna 1943. Nijemci su, povlačeći se, uhvatili i drugoga Giacomova brata oduzevši mu život. Završivši srednjoškolsko obrazovanje, slijedeći angloameričke postrojbe kao kuhinjski pomoćnik, „sluga“, godine 1947. dospijeva u sjeveroistočnu Italiju te je, poslije raznih avantura i komplikacija u Tržiću, Trstu i Ronchima, prešao slovensku granicu. Nakon kratka boravka u izbjegličkim centrima u Ljubljani i drugim mjestima, stiže u Pulu odakle je premješten u Rijeku. Započinje raditi u dnevniku „La Voce del Popolo“, najprije kao prodavač, pa korektor, izvjestitelj, urednik, komentator i reporter. Istodobno je, započevši 1948. kada objavljuje prve pjesme i priče u periodici za talijansku manjinu, krenuo putem književna stvaralaštva koje njeguje do danas. U bivšoj Jugoslaviji, no prije svega u Hrvatskoj i u inozemstvu objavio je dosad više od dvjesto svezaka svojih djela. Prevođen je na dvadesetak jezika: engleski, njemački, španjolski, slovenski, makedonski, hrvatski, albanski, srpski, turski, rumunjski... Djelima koja je na talijanski preveo s jezikā bivše Jugoslavije, i drugim inicijativama, dulje od 75 godina živi i stvara 83 Mazzieri-Sanković, G., Gerbaz Giuliano, C., u: Curiosando nella vita, nav. dj., str. 58. 84 Il cuore della vita, nav. dj. (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=