133 Rita SCOTTI JURIĆ OGLED I STUDIJA 6. Kad se zbroji dano i primljeno Želeći prikazati jasniju sliku i cjelovitu procjenu stvaralaštva književnika Giacoma Scottija, još samo kratak uvid u njegovu književnost za djecu. Proučavanje i potraga za istinom i ljepotom omogućili su mu da ostane doživotno dijete zahvaljujući mladome duhu zadivljenoga i ushićenoga proučavatelja svijeta. On je pjesnik i kad priča bajke, napjeve, brojalice, priče, basne, legende, mitove.78 Uvodi mlade čitatelje u svijet mašte pomoću jasne i sugestivne slike, polaganim „hodom“, graciozno. Poetičan i čaroban svijet njegovih dječjih rima čine obične i svakodnevne riječi koje dočaravaju vesele i živahne slike čarobnjakā, vještica, kraljevni i drugih čudesnih, nestvarnih likova privlačnih ljudskih osobina. U pripovijestima „zna biti pacifist, prijatelj životinja, izražavajući jednostavnim i zaigranim tonom ljudske vrijednosti, moralna i didaktička učenja.“79 Životinjski likovi također su neizbježan element njegovih priča jer otvaraju mogućnost stvaranja novih i zabavnih alegorija i analogija u kojima se stvarnost isprepliće s fantazijom. Uz seoskoga miša koji ide u grad, magarca i gusjenicu, čovjek je uvijek nazočan u ulozi djeteta koje oživljava i daje smisao pjesničkome svijetu. U idiličnoj prirodi ne izostaje ni sastavnica čovjekova rada kao rezultata predanosti, umora i truda. Scotti neke profesije često prikazuje na metonimijski način: vozača kamiona, planinara, liječnika, rudara, ponekad ismijavajući ih, drugi put uzdižući ih do divljenja zbog njihova požrtvovnog rada. Zanimanje za tradicionalne i izvorne strane istarske i kvarnerske povijesti dovelo ga je do bilježenja mjesnoga folklora, običaja, narodnih tradicija i maštarija naslijeđenih usmenom predajom: od uspavanki, dječjih pjesmica, napjeva, igara i zagonetki do jezikolomilica ili brzalica, satira, poslovica, pjesama i još kojekakvih „neobičnosti“. Usustavljivanje i klasifikacija njegova književnog opusa nije jednostavan podvig zbog širokoga raspona oblika u kojima se s krajnjom lakoćom izmjenjuju klasični i hermetički konteksti, kao i vješta neorealistička svjedočanstva. Tako svestran pisac svim temama pristupa na prirodan i jednostavan način, bila riječ o kronici ili povijesnim pitanjima, o vremenu ili prirodi, identitetu ili krajoliku, svakodnevnu životu ili skrivenome osjećaju. Scottijev je izraz uvijek jednostavan, linearan, diskurzivan,80 kolokvijalan i intimističan,„izbjegava svaki eksperimentalizam“81 a „iz riječi crpi sok drevnih okusa i mudrosti“.82 U široku rasponu tema i motiva posebice bira šarolike 78 Giacomo Scotti, Fiabe e leggende dell’Istria, nav. dj. 79 Milani, N., Dobran, R., Le parole rimaste, nav. dj., str. 331. 80 Gianna Mazzieri-Sanković, Corinna Gerbaz Giuliano, La poetica di Lacrime e perle in Giacomo Scotti, u: Scotti Jurić, R., Poropat, Jeletić, N., Matticchio, I., nav. dj., str. 49. 81 Milani Kruljac, N., Dobran, R., 2010., Le parole rimaste, nav. dj. 82 Alessandro Damiani, La lirica del quotidiano, Panorama, 4/15, 1979.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=