126 OGLED I STUDIJA Rita SCOTTI JURIĆ nemoć da se promijeni tok stvari, poput boli zbog prisilna prelaska svakoga čovjeka u „bolji život“, činjenica koja ga trenutno destabilizira, ali se brzo oporavlja prenoseći razgovor o umiranju u neko buduće vrijeme. Kad govori o svojoj „posljednjoj kući“, i to u gotovo lapidarnim stihovima, doživljava je kao prolaznu, obveznu postaju prije vječnosti koja je pred nama. Na taj način nadilazi element ljudskoga iskustva ulazeći u univerzalan svijet.35 Možda s bolom, možda utučeno, ali u svim situacijama uspijeva se uspraviti i gledati ispred sebe. 3. Dva svijeta, jedno more Scotti piše o moru povezujući ga s razočaranjima, porazima i svim gorkim i bolnim osjećajima koje proživljava. Ponekad je more metafora za sjene života, za laži, za samoću. Gleda ga i pomno sluša jer more „nije samo voda u koju uranjate, već je ideja slobode.“36 More ga, naime, često prati uz motive mladosti, vitalnosti, radosti i sreće. U konačnici, što se nerijetko događa, ono je matična ploča cijelog njegova života:37 „Valovi i struje ovoga zajedničkog mora, ali još više pomorci sa svojim sjećanjima, ukidaju daljine“, napisao je jednom prilikom.38 Na suprotnim obalama, čak i kad govore različitim jezicima, ljudi su doista slični. Vole iste valove, prepoznaju se kao djeca iste ljubavi, zajedničko im je daleko podrijetlo, braća su.39 Mornari, ribari, trgovci dviju jadranskih obala nose na sebi isti miris luke, slanost istoga mora, poznaju iste oluje, iste vjetrove i iste struje. U gostionici i kod kuće prepričavaju pripovijesti i basne koje nalikuju jedna drugoj: to su priče migrantskoga karaktera jer prelaze s jedne obale na drugu.40 Ipak, za potpuno i uspješno razumijevanje značenja njihovih riječi i sudbina potreban je važan preduvjet: međusobno poznavanje. Samo duboka, intersubjektivna komunikacija između članova dvaju jezika-kultura može dovesti do dijaloga, interakcije i samootkrivanja, nakon čega se tek može ustvrditi da je ono bitno i najvažnije učinjeno: bez stereotipa i lažnih predrasuda, ljudi mogu živjeti i raditi rame uz rame, čak i u tišini, bez riječi, poput starih prijatelja. 35 Marcello Fraulini, Voci di un convegno, Rijeka, 14. lipnja 1975., u: La Battana, nav. dj. 36 Nelida Milani, Roberto Dobran, Le parole rimaste. Storia della letteratura italiana dell’Istria e del Quarnero nel secondo Novecento, vol I., Pietas Iulia, Edit Fiume, Rijeka, 2010., str. 310. 37 Sergio Turconi, La poesia degli italiani dell’Istria e di Fiume, Rijeka 14. lipnja 1975., u: La Battana, nav. dj. 38 Scotti, Fiabe e leggende del Mar Adriatico, Santi Quaranta, Treviso, 2006., str. 8. 39 Isto. 40 Rivista trimestrale di Turismo e Cultura, Edizioni Lunargento, Mestre, za promociju „Mediterranea, Adriatic sea“, III (2006), 3, 2006., str. 32.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=