124 OGLED I STUDIJA Rita SCOTTI JURIĆ redbu svoje vrijednosti s vrijednostima drugih, kako bi poboljšali vlastitu osobnost. Tko bolje od onoga koji je putovao objema obalama Jadrana, koji poznaje ljude i njihov težak život, uime razmjene i dijaloga između dviju obala može govoriti o„svome“ moru sazdanom od stvarnih i književnih putovanja, gdje se – dulje od sedamdeset godina – kreće kao jedan od bitnih aktera intelektualnoga života. Budući da je u ovome dijelu Europe mogućnost izbora između različitih identiteta puno veća negoli u etnički homogenijim sredinama, a suživot se odvija tijekom dugoga razdoblja, razvila se određena socijalna sklonost ili „zajednički društveni identitet“. Scottijeva složena, idealistička i buntovna narav kao da se mogla u potpunosti ostvariti samo u takvome slobodnom, zajedničkom i pograničnom okruženju. Predrag Matvejević napisao je: „Za mene, rođenoga u Mostaru, blizu drevnoga mosta koji je srušen u posljednjem ratu, ljudi poput Giacoma su kao mostovi: Scotti je preveo ne znam koliko knjiga s gotovo svih jezika koji se govore i pišu u bivšoj Jugoslaviji. U određenim trenutcima, kad su ga nadahnuli stanoviti unutarnji porivi, pisao je i na našem [hrvatskome, op. a.] jeziku. Svojom ustrajnošću i talentom učinio je mnogo više od brojnih kulturnih institucija koje pokušavaju zbližiti različite narode.“28 Biti „most“ znači gledati drugoga na drugačiji način bez unaprijed zadanih shema i dogmi. 2. Strune autorove poezije Scottijeva poezija razvija se na dvama kolosijecima: s jedne je strane tematika zemlje njegova podrijetla sa svojim ljudima, svijetom uspomena iz djetinjstva, primjerice dominantan lik oca koji iza strogoga stava krije duboke osjećaje; s druge je strane zemlja koju je izabrao, svijet u kojemu je postao punoljetan i prema kojemu osjeća pripadnost i privrženost. Vremenom se obiteljska naklonost i bliskost promijenila: sada nejasno sjećanje na braću, oca i majku, na daleku domovinu ostavlja prostor za nove ljubavi u sadašnjoj domovini, ovjekovječene u zrelim, ali iscrpljujućim autorovim književno-društvenim angažiranim ulogama.29 Pjesnička aktivnost Giacoma Scottija, koja se ističe bogatstvom motiva i tonova te složenim ljudskim iskustvom, izraz je određenih populističkih stilskih trendova, tj. popularnih kadenci,30 očitih prije svega u socijalnim implikacijama poput bratstva, pjesme, seljaka... Zvonki i koloristički ekspresionizam prati sve što je u vezi s emocijama, u odnosu prema članovima obitelji, očevoj kući, braći i sestrama, zemlji, 28 Predrag Matvejević, Prefazione a: G. Scotti, I pirati dell’Adriatico, Lint, Trieste, 2001. 29 Gianna Mazzieri-Sanković, Corinna Gerbaz Giuliano: La poetica di Lacrime e perle in Giacomo Scotti, u: Scotti Jurić, R., Poropat, Jeletić, N., Matticchio, I., nav. dj., str. 49. 30 Bruno Maier,Voci di un convegno, Znanstveni skup, Rijeka, 14. lipnja 1975., u: La Battana, br. 38, Rijeka, siječanj 1976.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=