11 U sjećanje XVI. do polovice XIX. stoljeća ime Hrvati/Croati samo su oznaka banderijske i(li) državnoteritorijalne pripadnosti: to su stanovnici onih „ostataka ostataka“/reliquia reliquiarum koji se nazivaju Hrvatskom, a svi i nisu etnički Hrvati. Zabilježeni su u mnogobrojnim kodeksima – za područje Venecije, mletačke Terraferme, Istre i Dalmacije – o plaćeničkoj vojsci kao Croati a cavallo (hrvatsko konjaništvo), benemeriti Croati (zaslužni ostarjeli vojnici koji su dobili državnu mirovinu) ili mornari na naoružanim patrolnim lađama pomorske milicije (Barche armate croate). *Uskrsnuti prošlost – arhivskim vrelima, ne političkom pragmatikom Povjesničaru je vrlo teško, katkad i nemoguće, poistovjetiti se s promjenljivim licima političke pragmatike, bez obzira iz kojega stranačkog tabora ona dolazila... Iako ove retke ispisuje povjesničar istarskoga hrvatskoga kulturnoga kruga, k tome još i „hrvatske opcije“, saznanja koja je stekao o kompleksnome istarskome povijesnom biću nalažu mu da sliku prošlosti gradi prema arhivskim vrelima i činjenicama koje ona sadrže. Proučavatelj prošlosti, dakle, teži na znanstvenom (u širem smislu) i etno-kulturnome (u užem smislu riječi) planu svojega rada prihvati sve one odrednice istarskoga bića koje se u burnim previranjima ovih devedesetih godina izvan zanata povjesničara smatraju kontroverznim, spornim, s gledišta političke pragmatike neprihvatljivim... Na koncu će prevagnuti znanstveni pristup prošlosti, onaj koji predstavlja najveći dio istine i koji teži pomirbi naroda i njegove prošlosti..., koji, u krajnjoj crti, obećava neku dugotrajniju perspektivu.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=