96 PRILOZI O ZAVIČAJU Josip BRATULIĆ, Nevio ŠETIĆ Autor piše na temelju izvora: arhivskih dokumenata – o programskim načelima predfašističkoga razdolja koje je obećavalo poštivanje netalijanskih naroda, no fašizam je sva obećanja pogazio i vladao u punome totalitarnom sustavu. Sve su netalijanske škole ukinute, a djeca su morala učiti čitati i govoriti talijanski. Odgojna metoda: šibe, pljuske, klečanje... I prije pada Italije, pomoću knjiga Družbe sv. Mohora, iz Trsta, knjige, posebice Danica – kalendar dolazi u Istru. Domaći sinovi, iako se školuju u talijanskim školama, ne zaboravljaju hrvatski; posebice to vrijedi za one koji uče u sjemeništima i bogoslovijama u Gorici. Unatoč prijeziru brojnih profesora i poglavara, ne odustaju, i tako se i prije pada fašističke Italije stvara mali, ali važan broj onih koji su prihvatili i pozdravili nove prilike, počeli postavljati temelje hrvatskoga školstva u Istri. Organiziraju se učiteljski tečajevi, doduše tada izvan Istre, jer su Talijane zamijenili Nijemci, ali duh narodne hrvatske škole, koji se čuvao u obitelji, uskrsnuo je nakon sastanaka učiteljskih pripravnika u Plaškom, Čabru, Brgudcu, a tiskana je i Prva Početnica. Doduše – i Božo Milanović je, nakon povratka iz konfinacije, u Trstu izdao Početnicu, ali ona nije stigla u škole. Ostala je u obiteljima koje su čuvale knjige Družbe sv. Mohora. Ante Cukrov u pisanju ove knjige pregledao je golem broj dokumenata, pročitao brojna izvješća, dopise u Radetićevoj-Peruškovoj Istri, i dao cjelovit put, pun zapreka i trnja, da hrvatsko školstvo u Istri, odmah nakon Drugoga svjetskog rata, prihvati izazov obrazovanja za nadolazeća vremena. U tome je velika vrijednost ovoga rukopisa. Cukrov je koristio sve izvore da bi njegov rad bio puna istina o putu hrvatskoga školstva od nasilnoga gašenja, 1919., do čuvanja žara pod ugljevljem domoljublja i jezikoljublja kod istarskih seljaka, do nove organizacije i novoga uređena školstva nakon oslobođenja, 1945. godine. Josip Bratulić * Autor je na temelju historiografskih rezultata (novijih i starijih, i ne samo hrvatske historiografije), periodike i osobito arhivskoga gradiva napisao knjigu o razvoju hrvatskoga školstva u Istri od 1918. do 1945. godine. Poseban naglaskak monografije leži u sustavnoj analizi hrvatskoga školstva, ali i društva ne samo od 1918. do 1945. godine već od sredine 19. st. do 1945. Takav kronološki slijed izravno je povezan s nastankom građanskoga društva u kojemu školstvo čini važnu sastavnicu i dobiva posebnu dimenziju od 1869. godine kada u Austro-Ugarskoj Monarhiji, tako i pokrajini Istri, osnovno/pučko školstvo postaje obvezno.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=