95 Josip BRATULIĆ, Nevio ŠETIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU tijih svećenika, pisaca i novinara iz Istre, a zatim i iz Trsta. Autor prati kulturološke procese od vremena buđenja nacionalne svijesti (‘narodni preporod’, koji je u Istri nastupio kasnije, jer nije, kao ni Dalmacija, bila u sastavu Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a i Dalmacija je pripadala austrijskomedijelu Carevine, te je u njoj sredinom 19. st. bilo zabranjeno čak i knjige tiskati Gajevim pravopisom). U tom vremenu nositelji narodne svijesti i školstva bili su biskup Juraj Dobrila i odano mu malobrojno hrvatsko svećenstvo u krugu oko hrvatskoga trolista: Laginja, Spinčić, Mandić. Sve je to nastojanje nakon ulaska talijanske vojske, nakon završetka Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, propalo, jednako srednja škola – Gimnazija u Pazinu, kao i državne i Družbine škole diljem Istre. Naslovi poglavlja već sami otkrivaju procese zbivanja na istarskome prostoru: npr. Ravnopravnost ravnopravnih – sukob ideja Nikole Tommasea i Carla De Franceschija. Dok su talijanska društva, kao što je bila Lega nazionale, pomagale i talijanska država i lokalna uprava, hrvatska Družba sv. Ćirila i Metoda podržavana je milostinjom i milodarima hrvatskoga stanovništva. Da bi se i to ugasilo, u službenu statistiku stanovništva velik broj Hrvata i Slovenaca, ako je znao i pozdraviti na talijanskom, činovnici su po načelu ‘lingua d’uso’ ubrojili u talijansku grupu, da bi tako ‘povećali’ broj Talijana i onemogućili podizanje škola. Unatoč tome – hrvatsko školstvo u Istri polako je napredovalo sve do Prvoga svjetskoga rata. Ulaskom talijanske vojske, a zatim i uprave, zabranjen je rad hrvatskih škola. Zakonom je zabranjeno javno govoriti hrvatski. Zakonskom odredbom hrvatska, slovenska i njemačka prezimena poništena su u matičnim knjigama, a nova, u talijanskome obliku uvedena kao ‘pristojna’. Brojni su članovi iste obitelji od tada nosili različita obiteljska prezimena.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=