Nova Istra br. 2/2023

92 FILOZOFIJA I FILM Žarko PAIĆ je proučavao svojevrsni položaj tzv. namještenikā ili srednje klase u kasnome kapitalizmu uoči dolaska Hitlera i nacizma na vlast.27 Kad bismo htjeli pokazati ono po čemu je Kracauer u analizi filma kao revolucionarne i mesijanske intervencije u povijest uistinu spisateljski maestralan, kako u spekulativno-refleksivnome tako i u književno-esejističkome smislu, onda bi osim amblematske analize filma Ulica to još bili filmovi Waltera Ruttmanna Berlin: Simfonija velegrada (Berlin: die Sinfonie der Großstadt) iz 1927. godine i Sternbergov kultni film Plavi anđeo (Der Blaue Engel) iz 1930. godine s Marlene Dietrich. Naravno, sve je to rezultat Kracauerove suptilne tehnike pisanja koja spaja duh eseja s fragmentarnošću, što ga i u tome približava Walteru Benjaminu. Problem s njegovim filmskim mišljenjem nije toliko u nastojanju da proniknemo u tajnu mesijanskoga realizma, polazeći od onoga što je i Deleuzea nagnalo da postavi u pitanje bilo kakvu kronotopijsku i linearnu povijest filma i refleksije o njemu. Kracauer je u filmu vidio distrakciju i kaleidoskop kojim se ubrzavanje povijesti odigrava kao povijest „transcendentalnoga beskućništva“ modernoga čovjeka koji svoju egzistenciju mora očuvati od prijetnje raspada društva i zato je samo privremeno unutar vlastita doma kao kod svoje kuće, iako je njegova sudbina lutanje neizmjerno, život u prolazu jednosmjernom ulicom koja vodi u beskrajnu samoću apsolutne slobode. Film je svjedočanstvo ove sudbine koja pogađa sve i svakoga u doba slikovnoga kaosa s kojim živimo u povjerenju, zbliženi s njegovim neodređenostima, oslobođeni od nužnosti opstanka i pomireni s kontingentnom prirodom snova. Nije li zapravo fascinantno da samo profani tehnički medij kao što je film zaslužuje da ga se ozbiljno uzme u razmatranje kao uvjet mogućnosti proizvodnje snova? Poezija i roman su kraljevstvo mašte i sanjarija. No, samo je film veličajna onirička konstrukcija s kojom i tzv. golu fizičku stvarnost, kako je to pokazao Siegfred Kracauer, možemo pokušati zauvijek iskupiti. 27 Siegfried Kracauer, Namještenici, Mizantrop, Zagreb, 2017. S njemačkoga prevela Nataša Medved.

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=