89 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA I FILM 4. Spis Teorija filma uistinu je u najmanju ruku napisan kao neka vrsta nastavka ili palimpsesta Kracauerovih ranih postavki o filmu drugim sredstvima. Premda će mnogi tumači ustrajati na bitnim razlikama između te dvije faze mišljenja o filmu, ipak je teško stvarati tzv. epistemologijske rezove. Film i nadalje ima za svoju „bit“ fotografsku sliku. No, ključno je da se u Teoriji filma inzistira na proustovskoj metodi „psihofizičkih korespondencija“ između subjekata/aktera filmskoga događaja. U posebne kuriozitete pripada ono što Kracauer, baveći se shvaćanjem snimka, reza, montaže, naziva„estetikom stvarnosti“. Riječ je, naime, o unutarnjem kretanju opažaja od izvanjske točke do unutarnje u empirijskome zbivanju. To stvara dojam da se upravo konstruirana stvarnost u filmskome svijetu života odvija kao imanentan krajolik osjetilnosti svijeta koji poprima autonomne značajke kinematičkoga događaja. Zbog svega navedenoga Kracauer postaje sinkretički autor u području filmskoga mišljenja, koji više otvara horizont za fenomenologijski pristup filmu u cjelini, negoli što pripada teoriji realizma.22 No, i nadalje prijeporno s obzirom na pojam realizma odnosi se na Kracauerovu temeljnu postavku o filmu koji fotografsku sliku ima za svoju ishodišnu poziciju u tvorbi materijalne estetike vidljivosti.23 Što je za njega u fotografiji toliko moćno, neodredljivo, gotovo Unheimlich? Očito je da je to nešto što pretpostavlja ulazak moderne mehaničke tehnologije. Isto je bilo i za Waltera Benjamina, koji je pojmom optički nesvjesnoga podario mogućnost da se nov medij vizualnosti poput fotografije dohvati u jazu između koncepta originalnosti aure i kopije tehnološki proizvedenoga snimka trenutka. Fotografija se, dakle, usmjerava na moment neuhvatljive prolaznosti koju ovjekovječuje snimkom. U metafizičkoj tradiciji od Aristotela taj se pojam sveze trenutka i vječnosti izvodi iz onog vječnoga-sada (nunc stans). Taj benjaminovski kairos, koji naziva vremenom prisutnosti (Jetzt-Zeit), u Kracauera dobiva značenje borbe sa smrću i traumom življenja.24 U bliskoj svezi dva srodna tehnička medija kao što su fotografija i film, jednog statičnoga a drugog dinamičnog, pronalazi se mjesto pomirenja dvaju svjetova, onoga koji proizlazi iz emocionalne afektivnosti i onoga koji pripada refleksivnoj svijesti. Film uzdiže fotografski snimak na razinu preobrazbe fizičke stvarnosti u mesijanski događaj pomirenja prošlosti i sadašnjosti polazeći od budućnosti. No, to čini tako što nasuprot 22 Vidi o tome: Michael Witte,„Kracauer’s Curious Realism: Reading Siegfried Kracauer’s theory of film“, http://sous-venir.info/1694-2/ 23 Vidi o tome: Noël Carroll,„Kracauer’s Theory of Film“, u: Engaging the Moving Image, Published to Yale Scholarship Online: October 2013. DOI:10.12987/yale/9780300091953.003.0014 24 Vidi o tome: Eduardo Cadava, Words of Light: Theses on the Photography of History, Princeton University Press, Princeton, 1998.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=