87 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA I FILM „čistoj izvanjskosti, gdje se publika susreće sa samom sobom: njezina vlastita stvarnost razotkriva se u fragmentiranoj sekvenci veličajnosti impresije osjetila“, a sve to dovodi do „raspada društva“.17 Već smo upozorili na to da Kracauerovo shvaćanje tzv. fizičke stvarnosti nije nikakva naivna ontologija realizma. On to jasno opovrgava postavkom ‒ „Stvarnost je konstrukcija.“18 Međutim, u ovom konstruktivizmu ključno je da je stvarnost svagda vidljiv fenomen. Vidljivost označava mogućnost prepoznavanja istinskoga života s onim koji stvara filmska konstrukcija. Ovo ne pretpostavlja nikakvu kinematičku preradbu najvažnije kategorije estetskoga mišljenja još od Platona kao što je to mimesis. Film prikazuje i predstavlja, bez obzira je li riječ o nenarativnoj dimenziji kinematičke procesualnosti svijeta, ono što je vizualno dohvatljivo kamerom. U kontinuumu filmskoga načina mišljenja posrijedi je ono što Kracauer izrazito suvremeno naziva tijekom života (flow of life).19 Kako tvrdi Drehli Robnik, posljednji njegov spis iz 1969. godine naslovljen History: The Last Things Before the Last razmatrao je film kao... „model za definiranje iskustvene specifičnosti povijesti i često je ponavljao ili izričito navodio dijelove iz njegove Teorije filma. Kao filozof povijesti, koji povijest postavlja izvan filozofijskih izvjesnosti o ‘posljednjim stvarima’, Kracauer ovdje izjednačuje ‘povijesnu stvarnost’ sa ‘stvarnošću kamere’ i ‘svijeta života’.“20 Ovdje se uistinu susrećemo s pojmovljem toliko bliskim suvremenoj filozofiji i znanostima uopće, poput pojma svijeta života kasnoga Husserla ili, pak, kontingentne naravi povijesnoga zbivanja koje nikad ne teče pravocrtno već zakrivljeno, pa sve do jasne postavke kako stvarnost dohvaćena kamerom postaje sinonimnom za povijesnu stvarnost. Mnogi tumači pritom ostaju zdvojni jer Kracauera ne mogu smjestiti u točno ograđen horizont mišljenja. Čini se da njegovo djelo izmiče kategorizaciji prema kojoj pojam fizičke stvarnosti mora biti smješten unutar ontologije naivnoga realizma ili se, pak, može uvjetno pridružiti vitalističkome konstruktivizmu. Naposljetku, problem s ovim otvorenim pristupom filmu, na rubovima i onkraj Frank17 Siegfried Kracauer, The Mass Ornament: Weimar Essays, str. 326-327. 18 Siegfried Kracauer, Theory of Film: The Redemption of Physical Reality, str. 32. 19 Siegfried Kracauer, Theory of Film: The Redemption of Physical Reality, str. 71. 20 Drehli Robnik,„Siegfried Kracauer“, u: Felicity Colman, Fim Theory and Philosophy – The Key Thinkers, MG Gill Queen’s University Press, Montreal & Kingston, Ithaca, 2009., str. 43.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=