78 Žarko PAIĆ, Ivanić-Grad O MESIJANSKOME REALIZMU Filmsko mišljenje Siegfrieda Kracauera Kracauer je u filmu vidio distrakciju i kaleidoskop kojim se ubrzavanje povijesti odigrava kao povijest „transcendentalnoga beskućništva“ modernoga čovjeka koji svoju egzistenciju mora očuvati od prijetnje raspada društva i zato je samo privremeno unutar vlastita doma kao kod svoje kuće, iako je njegova sudbina lutanje neizmjerno, život u prolazu jednosmjernom ulicom koja vodi u beskrajnu samoću apsolutne slobode. Film je svjedočanstvo ove sudbine koja pogađa sve i svakoga u doba slikovnoga kaosa s kojim živimo u povjerenju, zbliženi s njegovim neodređenostima, oslobođeni od nužnosti opstanka i pomireni s kontingentnom prirodom snova. Nije li zapravo fascinantno da samo profani tehnički medij kao što je film zaslužuje da ga se ozbiljno uzme u razmatranje kao uvjet mogućnosti proizvodnje snova? Poezija i roman su kraljevstvo mašte i sanjarija. No, samo je film veličajna onirička konstrukcija s kojom i tzv. golu fizičku stvarnost, kako je to pokazao Siegfred Kracauer, možemo pokušati zauvijek iskupiti... 1. Zahvaljujući sve većoj ulozi prije svega filozofijskoga pristupa u razumijevanju filma danas, neki od važnijih teoretičara u 20. stoljeću u suvremeno doba postaju ključnima za filmsko mišljenje uopće. Nedvojbeno je Siegfried Kracauer upravo onaj (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=