47 Irvin LUKEŽIĆ OGLEDI Nitko od nas ne može ne slijediti svoj prirođen unutarnji glas s kojim godinama vodimo beskonačan dijalog, glas koji omogućuje da postanemo nezavisne i slobodne osobnosti, da u punom smislu riječi postojimo. Taj glas jest glasnogovornik naše svijesti i savjesti, a njemu komplementaran drugi je glas koji s njime može „razgovarati“ u nama. Razgovor sa samim sobom preduvjet je svakoga razgovora koji vodimo sa svojim sugovornicima. Radi se ne samo o istodobnoj nego i o istovremenoj komunikaciji koja postojano teče u neprekidnim i složenim misaonim procesima međusobne izmjene ideja. Komunicirati s drugima, prema tome, nije moguće bez istovremene unutrašnje komunikacije sa samim sobom, koja se događa simultano i posve spontano, s pojavom i oblikovanjem naših misli, koje su uvijek posljedica naših mnogobrojnih prethodnih unutrašnjih monologa i samopropitivanja. Što su ti monolozi izoštreniji, to su izoštrenije i gipkije naše misli koje nastaju u jednom hipu, nalikujući iskrama koje frcaju iz zapaljene vatre. I tako neprestano, u svakom trenutku, sebe nanovo stvaramo i razvijamo se, postajući drugačijim negoli smo to prethodno bili. Svaka nova misao znak je takve promjene i obogaćivanja. Nije riječ, međutim, nikada o nečemu što ide jednostavno i glatko, uvijek je potreban znatan trud i napor, bez kojega nema napretka. Gledati u samoga sebe i pokušati se opisati zasigurno je svakome velik intelektualni izazov. Gilles Deleuze kaže da svaki subjekt izražava svijet iz svoje točke gledišta, a to ujedno znači i apsolutno različiti svijet od svih drugih svjetova koji postoje. Govoreći o individualnosti, Martha C. Nussbaum kao njen važan i ključan aspekt ističe – zasebnost. To znači da svaki čovjek posjeduje svoje tijelo i svoj život koji živi sam, svatko ide svojim putem, od rođenja do smrti, svojim putem radosti i tuge, ushita i boli, koji se nikada organski ne stapa ni sa čijim tuđim životom. Kao drugi aspekt individualnosti spomenuta autorica navodi kvalitativnu različitost. Pod time misli na to da svi ljudi imaju izrađena jedinstvena svojstva, svatko ima svoj jedinstven dar i ukus, ciljeve i planove, mane i vrline, a sve to povezano je i isprepleteno tako da je potpuno prirodno svakoga zvati drukčijim, vlastitim imenom. Prema tome, zaključuje ona, koliko god ljudi bili slični svojim osobinama, izvjesno je da svatko ima samo jedan, vlastiti život. I koliko god da bili pod utjecajem nekoga drugoga ili povezani i isprepleteni s nekim drugim, možemo živjeti jedino svoj vlastiti život. (Izdizanje misli. Inteligencija emocija.) Čovjek je vremenito biće: sudbinski smo obilježeni temporalnošću koja nas bitno određuje i usmjerava naše postojanje, od našeg prvoga do posljednjega dana života. Možda čak nije pretjerano reći da nas vrijeme drži u svojim šakama i nikada nas iz njih ne ispušta, protivili se mi tome ili ne. To je jednostavno ono čime smo određeni i uvjetovani, ono što nije moguće izmijeniti. Zanimljivo je pritom, iako to nekako teško logički prihvaćamo jer nam izmiče iz percepcije, da smo u isto vrijeme sve ono
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=