46 OGLEDI Irvin LUKEŽIĆ Osuđeni smo postojano se prespitivati, neprestano otkrivati sami sebe, raščlanjujemo se i propitujemo u kontekstu vremena i prostora kome pripadamo, prepušteni uvijek samo sebi i svojoj savjesti, te predstavljamo tek neznatnu i kratkotrajnu pojavu u velikoj zamršenosti svijeta, vremena i povijesti. Predivo od kojeg smo satkani vrlo je zamršeno i složeno, ali je istovremeno neiscrpno kao predmet istraživanja i otkrivanja onoga što se duboko skriva negdje u nama. Kako bismo se u potpunosti ostvarili, moramo posegnuti u svoje neiscrpne mogućnosti, da bismo ih iskoristili na pravi način i energije usmjerili prema vrijednostima kojima težimo. Sve uvijek ovisi o otvorenosti našega uma i bića koje sve pokušava razumjeti postavljajući pitanja o sebi i svijetu, nastojeći doći do svoje pune svijesti i što većega znanja. Kada pokušavamo utvrditi nešto o svojemu podrijetlu, onda uvijek nailazimo na mnogo tame i nepoznanica, jer nam je mnogo toga nejasno i mutno. Zapravo, ako ćemo pravo, drugačije ne može ni biti, jer ono što bismo htjeli znati neprestano nam izmiče, ma koliko se svojski trudili to nekako spriječiti. Ipak, posve je prirodno da bez obzira na to i dalje moramo postavljati nova pitanja, sve dok jednom možda ipak ne dođemo do nekog odgovora, koji se ponekad krije duboko u nama samima, a da toga možda nismo ni svjesni. Sve dok živimo postavljamo nova pitanja, želeći znati i dokučiti mnoge nove istine. Svaki ljudski život posjeduje mnoge sastavnice na koje se može gledati s različitih motrišta i na različite moguće načine, kako bi se dobila što cjelovitija i potpunija slika, a svaka je od tih perspektiva unutar sebe višestruka. Posebno je pritom važna unutrašnja perspektiva vlastitoga iskustva i promatranja stvari, koja se oblikuje i neprestano razvija tijekom života, te mogućnost njegova kritičkog presipitivanja. Svaki je čovjek vrlo složena unutrašnja osobnost i to je ono sa čime uvijek valja računati, bila riječ o sadašnjosti ili o prošlosti. U svakome od nas odražava se mnogo dublja stvarnost od one koju možemo vidjeti prostim okom. Slojevita unutrašnja stvarnost podjednako je važna kao ona izvanjska, koju svi zapažamo i na temelju koje prosuđujemo. Svi smo mi na neki poseban način enigmatična bića, koja nije nimalo jednostavno niti lako shvatiti, jer posjedujemo mnoge i različite registre, jer smo bogati i slojeviti u svakom pogledu, tako da je vrlo teško cjelovito sagledati bilo kojega pojedinca, a da se pritom nešto što je važno ne izostavi ili ne uzme u obzir. Za potpuno oblikovanje duše potrebno je zasigurno mnogo vremena i truda, rada na sebi i vlastitom usavršavanju. Nedvojbeno jest da čovjeka nije moguće jednoznačno opisati niti definirati te da svakome treba pristupati kao posebnom problemu koji ne bi trebalo previše uspoređivati a drugima, jer se ipak radi o različitim svjetovima koji se ostvaruju kao bezbrojne inačice i pojedinačne mogućnosti.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=