41 Gustavo M. GALLIANO NOVI PRIJEVOD „Zavođenje, usne i more“ („Seducción, labios y mar“) Vjerujući da vidim tvoj osmijeh u izmaglici, poput netočne činjenice locirao sam prolazak dana u sebi i napredovanje tišine u svježini. Traješ, zaborav te još uvijek ne nagriza; uranjaš i izranjaš iz vode, iz kristalne vode pohotnih valova gdje ne caruje Posejdon, već samo moj um. Je li zavođenje moja samoća? Ne, mislit ćeš da sam izrekao budalaštinu: to su tvoje usne koje se prisjećaju Mora i božanskoga nektara koji je zapalio moju dušu. Međuvrijeme, gruba bezobraštino, razorni monolože moga bića, zaustavi se jer treseš uspomenu sve dok se, kad na tvojim usnama uskrsnu ovi stihovi, svjetlost ne iscrpi! Vjerujući da u polumraku vidim tvoje oči, promatrao sam disanje noći u meni.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=