40 NOVI PRIJEVOD Gustavo M. GALLIANO nikada neće napustiti – ni kad plače jer ću ga tješiti, ni kad se smije. A niti ja njega: dijelit ću s njim njegov otvoren, iskren osmijeh u kojemu nema zlobe ni izdaja koje se, usprkos tome što on to ne želi niti smišlja, pojavljuju u tragovima odrasla čovjeka. Ako unutarnje dijete jednoga dana ode ili zaspi tako duboko da se više neće probuditi, tada ću, uronjen u tugu zbog čežnje za kometom, shvatiti da sam toliko ostario te se više ne mogu prepoznati. Noćna šaputanja (Susurros de la noche) Aura noći jeca u lavinama. Vijugava, blistavo bijela izlučuje boju. Jašući na oblacima, tvoje ruke poput željeznih oštrica kroz ljubavni zanos započinju vječnu paradu jahača. Svileni kovitlaci isprepleteni s užitkom u gromoglasnim grčevima ispijaju piće stvaranja.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=