39 Gustavo M. GALLIANO NOVI PRIJEVOD Implozivni, neusklađeni bljeskovi, glazba duše što vezuje snove, očajni tulipani što zakrčuju mostove i prije najmanjeg skliznuća grme tokatu i fugu. Nikada napisana ljubavna pisma, lica što defibriliraju sjećanja, pohabane hrskavice, vječan i mramoran put zaborava. Slova, milovanja i zagrljaji, ustajale strast i putenost što bacaju biserje u smjeru osjećajnog pakla; in eternum, ritmička gibanja ubrzavaju poljubac na tvoj vrat. Moje unutarnje dijete (Mi niño interior) Nesvjesni, skrivamo nestašno, nemirno dijete koje se potajice igra u našemu srcu. Ponekad zauvijek oplakuje naše boli, ponekad se, na tako dubok i čist način na koji se mi odrasli ne usuđujemo zbog privida i „što će reći“..., slobodno smije u našoj nutrini i ističe pogodnosti kamene kukuljice. Kao da je dio podzemlja, ponekad, uz neuobičajene i pomalo grube šale koju prihvaćaju samo oni koji nas cijene, a oni koji ih ne prihvaćaju tek promatraju, na trenutak pobjegne na površinu. Možda... tko zna... na neki način... Pitanje bi bilo: razumjeti ili ne razumjeti, je li to nešto loše?... No, radije želim misliti da me dijete koje sam bio
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=