33 Ana BROĐANAC PROZA I POEZIJA dijelovi duše što utekli su od nas i skrili se u nama. Mislimo – nema ih. A oni čuče i čekaju, namirišu priliku i šapću nam što nam je, kako nam je činiti. I mi to činimo – poslušnici vlastitog otpada. * * * U mome domu uspijevaju samo pauci Cvijeće je uvenulo nekoliko puta Prvi cvijet nisam pogledala kako spada Gdjekad bih ga zalila vodom kao da tjeram divljaka ispod prozora Ponekad ga i ne bih zalila vodom ali živjelo se unatoč mom nemaru Sve do jednom a to jednom uvijek bi došlo i cvijet cijeli svijet nestao bi netragom; tegla bez života, kako to? ali ne! Život uvijek ustraje – Sve tegle postale su domovima pauka njihovih sinova i kćeri.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=