30 PROZA I POEZIJA Dolores BUTIĆ dubokom pogledu, a odmaknuta oštrica posiječe me ispod srca. I od toliko toga, ne stigoh reći ništa. Prebrzo bijaše za susret, rastanak, suze, krik, bol... prebrzo. Samo pogled u pogled do dna hrabrosti s obje strane. Pošalje mi osmijeh. Uzvratim mu osmijeh. Dobro vodiš priču! I prije nego munjevitom brzinom udarim u vrata treće dimenzije, lav skoči da me svojim tijelom zaštiti od snažnog praska pod kojim se u trenu uruše bedemi sebičnog svijeta, da konačno poput nezaustavljive lave provali po oslobođenoj podlozi. Pored mene ranjeni lav krvari, posvuda mrtvi i ranjeni junaci, jauci u zveketu oružja dok Crna Smrt zapaljenom Trojom hara. Ispred mene obasjana mjesečinom Apsolutna Ljepota pred kojom prestaje biti bitan nered vanjskog svijeta. – Dobila si što si od mene tražila, sad sam ja na potezu – zavodljivo mi šapne na uho Mjesečeva Dama i prođe kroz mene da je učinim stvarnom. Njeno tijelo od mjesečine postane moje, njena ljepota postane moja, njena moć u mojim je rukama. I tko bi joj rekao – Ne?! Ja zasigurno ne. Književnost to sam JA! naredi književnost. – Ako si to ti – progovori lav teško ranjen u priči kojoj ne pripada, jedini kojeg ne dira mjesečina – gdje ti je ožiljak ispod srca? Pođi sa mnom odvest ću te u književnost, jer ću bez tebe povjerovati da sam JA ONA i ostati...
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=