25 Igor ŠIPIĆ PROZA I POEZIJA – Daj, tiskaj, diši, tiskaj… Žudnja, zlatna kočija, čari vlačenja kad ono zapadnu u blato zadnja kola, nebitno sjedi li u njoj carica, njena visost, ili gola reprodukcija, a četrdeset tona kita vine se iz mora e da bi rekla, Da; stječe se dojam da cijeli svijet lovi i svako mjesto je žudno, uzmeš lubenicu, i zasiječeš po meridijanu tamo. Žudnja nikad nije sama, na tenk se ide protutenkovski, žderačica, hrani se jagodama, živi u šumi s drugim zvijerima, mora biti snaga Herakla, visina Aleksandra da ti propadne carstvo; kažu da kiše zaobiđu Provansu po bokovima, kako je malim učinila Prijapa Venus Anzotica; nema druge ceste do pariških salona, netko nosi nisko, netko visoko, udomi se središnje, pred očima mi stalno četvrt gradska gdje se spaja svijet, mjesto bez lica, žena bez tijela, put.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=