154 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Franjo NAGULOV možda i na nepomirljive razlike u poimanju intimnosti i zadovoljstava koja iz istih (ne) proizlaze. Spomenuto bismo mogli čitati i kao diskretnu kritiku patrijarhata: polazeći od toga da je „sadržaj“ veze između Vida i Morane njemu (Vidu) optimalan, a da Simon, seksualno liberaliziran maskulini simbol zapadne civilizacije, nudi širenje horizonta, lišavanje krivnje i Moranu zadovoljava u cijelosti. U punini, baš u skladu sa spomenutim načelom drevne tamilske poezije, iako bi to bilo proturječno dualnosti kao temeljnim načelom zapadnoga (ishodišno praindoeuropskoga) civilizacijskoga kruga. Peto poglavlje stoga nalazi opravdanje onakvim kakvo ono jest: mikroesej koji, komentirajući tamilsko pjesništvo, neizravno komentira i sadržaj romana, upućujući na prethodno nepretpostavljene smjerove čitanja, koji mogu rezultirati ne samo uspostavom kritičkoga odmaka u odnosu na tekstom obuhvaćeno već i recepcijskom senzacijom na kakvu, rijetki će to glasno priznati, u literaturi ne nailazimo onako često kako se to obično posljednjih godina marketinški ili prijateljski prikazuje. Pjesme u romanu navedene su iz Kurunthokai i Puranānūru, dviju od tzv. Osam antologija (Ettuttokai), jednoga od temelja Sangam književnosti. Moram spomenuti da je transkripcija pojmovlja u knjizi prilagođena, kako stoji u napomeni, duhu hrvatskoga jezika, a prijevodi su citiranih tekstova posredni, s engleskoga jezika (u prijevodu Vaidehi Herbert), što većini, kao laicima (polazim od sebe), teško da može predstavljati problem; za stručnjake, međutim, nisam siguran. Naposljetku, Pjesma o vjernosti kratak je roman koji zaslužuje registraciju, usprkos slabo uočenoj reklami. A reklame se, budimo pošteni, danas pokazuju važnijima i od kritičkih osvrta. Sintaktička lakoća, prohodnost, neopterećenost postizanjem efekta „intelektualizacije“ teksta (mimo spomenutih dodataka), razmjerno jednostavna fabula i kroz uglavnom opuštene, katkad i duhovite dijaloge razmatrane etičke dvojbe..., sve to moglo bi u većini čitatelja utjecati na zadovoljavajuću ocjenu. Pa i usprkos strukturi četvrtoga i esejičnosti petoga poglavlja, koje će znatniji broj konzumenata, vjerujem, usvojiti s odobravanjem. Priručničke osobine romana nedovoljno su izražene da bi ozbiljnije naudile estetici teksta, iako bi u narednim stvaralačkim akcijama Gjurkinova, autorica nesumnjivo respektabilnih kapaciteta, morala povesti računa o strožoj kontroli obrazovne komponente djela. Naime, oni oduševljeni posrednim spoznajama o tamilskoj književnosti, siguran sam, svoje će istraživanje nastaviti na drugim mjestima. Zaintrigirani će delikatnošću intimnijih međuljudskih odnosa, pak, roman čitati ponovno. Neki i kao ljubitelji, s razlogom napominjem, žanrovskoga pisma. Franjo Nagulov, Vinkovci www.stav.com.hr
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=