152 O (NE)MOGUĆNOSTI IZBORA Iva GJURKIN: Pjesma o vjernosti, Durieux, Zagreb, 2021., 117 str. Nakon romana je Līlā objavljenoga 2019., Iva Gjurkin (1976.) svoje je vrlo solidne romansijerske mogućnosti potvrdila kratkim romanom koji preispituje fenomen ljubavnoga trokuta, psihofizičkih potreba i moralnoga integriteta uvjetovanoga, u manjoj ili većoj mjeri, normom. Isključujući moguću zbiljnost apsolutne slobode, sukladno prirodi čovjeka kao društvenoga bića, pripovjedač faktografski konstatira, ali ne osuđuje niti opravdava nositelje razmatranih odnosa (nulta fokalizacija). I upravo spomenuto „nemiješanje“ potkrjepu nalazi u tamilskom aham pjesništvu, koje je predmetom protagonističina zanimanja, a koje, objašnjeno je, za razliku od vedskoga počiva na svjetovnosti te na idealu potpunoga, cjelovitoga, plemenitoga čovjeka, ratnika i pjesnika (sānrōr). U najkraćim crtama, protagonistica romana Morana, u trogodišnjoj je vezi s matematičarom Vidom, zaposlenikom jednoga fakulteta. Oboje su u tridesetim godinama, pripadnici srednjega sloja. Žive u njegovu stanu. Roman, međutim, započinje u Londonu zbog Moranina poslijediplomskoga istraživanja tamilskoga pjesništva. U stanu prijateljice Jane, in medias res, upoznaje Simona, srednjoškolskoga učitelja engleskoga jezika i (bivšega) pankera s kojim, doduše ne na prvu, razvija visoko erotiziran odnos. Da bi, po povratku u Zagreb, Vida suočila s počinjenom nevjerom, pritom ne amnestirajući vlastiti grijeh, ali nastojeći sagledati cjelovitu sliku njihove umnogome distancirane, seksualno suzdržane, pomalo anksiozne relacije. Roman je podijeljen na pet poglavlja (Neočekivano, Što nikad ne bih učinila, Očekivano – i daleko od zabavnog, Odluka i Uroboros), ali tako da je četvrto poglavlje strukturirano prema načeku egzistencijalnoga paralelizma, dviju zbiljnosti koje su čitatelju ostavljene na izbor (4.a Vidim te i 4.b Simon says), a fragmenti su unutar Franjo NAGULOV
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=