145 Đuro VIDMAROVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI mora riješiti problem s muževom nevjerom, taj skorojević nudi joj ljubav. Ona to odbacuje, čime ponovno dokazuje privrženost tradicionalnoj bračnoj etici. „Ona je nekako uvijek prednost davala ljubavi, čak i strasti, iako sebe nije smatrala ženom od strasti. U njezinu sustavu vrijednosti ljubav i strast pretezale su razum iako je ravnoteža bila vrlo važna. Rutina. (...) A Muza... o njoj nikad dosad nije ni razmišljala kao o prijateljici, pa to što se spetljala s Vincom nije ni doživljavala kao prijevaru prema sebi niti ju je ta njezina prijevara, ili kako bi to već nazvala, pogađala kao da je bila izvan toga. Kao da Muza nije sudjelovala u tome. Osim: kako joj je to mogla učiniti kao žena ženi. (...)“ Slijedi bitno: rastati se ili sačuvati brak: „Raskid, rastava, razvod? Nije stigla do toga. Nije se usuđivala ni razmišljati o tome. Ni izdaleka. Kao da se sudara sama sa sobom. Bolno. Ni s kim se drugim nije usuđivala razgovarati o svom problemu kakav nikad do tad nije imala. Čak ni s Muti, s kojom je dotad mogla baš o svemu. Sad nije.“ Lik biznismena Endžija prikazan je, čini mi se, tendenciozno. Naime, djetinjstvo je proveo sa siromašnom majkom u podrumskom stanu.„Njegova je majka prala stubište i čistila dio stanova, onima koji su, i kad to nije bilo popularno, zadržali bedinericu“. On je dakle iz najnižega društvenog sloja, vjerojatno i vanbračno dijete gradske pralje iz podruma, ali je na nepošten način došao do statusa, odnosno postao je bogataš, ali na nemoralan način. Nameće se usporedba Purgerice Dore i tajkuna Endžija. Ona je obrazovana i krjeposna te pripada građanskom staležu purgera, a on je pokvaren i dolazi iz podruma i, što je sad već očito, vjerojatno vanbračno dijete kućne čistačice. Tu se nameću izvanliterarne teme. Zbog čega dijete siromašne čistačice ne bi moglo postati uspješan, a pri tome i pošten čovjek? Taj i takav Endži, dakle u biti negativan lik, nudi ljubav junakinji Dori u trenutcima njezine bračne krize. Njihov dijalog vrlo je dramatičan, ali i znakovit: „(...) – Daj da riješimo ono zbog čega si me zvao. Pa nisi me valjda zvao zbog tatua. Ako me imalo poznaješ, mogao si misliti da ću biti zgrožena – pogledala ga je. Endži se Dori učini odjednom snuždenim. Kao da je ponovno bio maleni sramežljiv susedić, kad je Muti vikala na njega jer je Doru gađao šprihericom i raskrvario joj čelo, spustio je ramena. (...) – Ma daj, Endži, nisi normalan, ljubavna izjava? Dobro da nisi skinuo skalp. Ljubavna izjava na vlastitoj koži? Ma daj!? Pa postoje jednostavniji načini da se iskaže ljubav – ushodala se golemim praznim stanom ne mogavši se zaustaviti na mjestu.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=