144 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ Ne, ne, Mimi nikako ne smije doznati za ovo malo prije, nikako ne smije. Njegovo zdravstveno stanje to nikako ne bi podnijelo! Dora bi Muzi najradije ispalila onu prostačku, Mutinu omiljenu, o tome kako poslije jebanja nema kajanja, to bi taman bilo po njezinoj mjeri, postvarena metafora, ali izgledala joj je skrušeno u molećivoj pozi pa je samo šutjela. Glumica! Kao da se usavršavala na akademiji, a nije ondje dospjela dalje od prijave za prijamni i od statistice u vanjskim B – koprodukcijama. (...) – Marš! – sikne Dora svejedno. Tek tako. Da zna! Pa žalosno upre oči u nju, pa se pokunji i s krivnjom ugura rep među stražnje noge i krene, a Vinc je primi za ruku. Kao: daj se smiri, srećo. – I ti! – dopunjuje se. – Kako to misliš: i ja? Kamo bih? – unosi joj se u lice. Sve sličniji labradoru dolje uz nogu. – Pa što se mene tiče, vas dvoje možete i zajedno. Možete nastaviti gdje sam vas prekinula. Baš mi je žao. Svejedno mi je kamo ćete. Samo nemojte na našem katu. Ne da mi se buditi gospona Mimija. – Ma je l’ baš moraš? Pa nisi ti takva... – Vinc je gleda tužnjikavo. – Kako znaš!? Jesam, jesam! Nego kakva!? Zašto ne bih mogla biti? Ni ja nisam mislila da si ti takav. Možete nastaviti svoj aranžman. – Ma kakav aranžman, što ti je!? Kao da je to nešto!? – Ono što sam vidjela... – Ma, daj! – odmahnuo se i okrenuo oko sama sebe kao Al Pacino u Pasjem popodnevu, a ona se nije kanila zaustaviti. (...) Muževo „opravdanje“ tvrdnjom „Kao da je to nešto“!? upravo je oblik muške lakomislenosti, svodeći preljub na golu biološku činjenicu. U jednome od prethodnih autoričinih romana,„Ledíni“, preljubnik tješi ženu isprikom: „Pa to ti je samo obična jebačina!“ Nakon vrlo duhovito opisanog dijaloga žene i muža preljubnika, junakinja novog romana traži rješenje nastale situacije. Tu dolazi do izražaja ženska mudrost i dalekovidnost. Ona naprosto želi sačuvati brak, obiteljski sklad, a tu su i rate za stan. Zbog toga svađa završava Dorinim riječima u kojima se kriju kompromis i praštanje: (...) – Ja ne kanim nikamo, a ti, dragi, ideš. Imaš ključ Mutina stana? Ne želim te tu. Želim noćas biti sama. Moram razmisliti, a i sutra sam dežurna, a zapravo već danas, pa se moram naspavati. (...)“ Četvrti nosivi lik romana Privremeno neuporabljivo biznismen je Endži, skorojević i čovjek„novoga morala“. On Doru poznaje iz mladosti. U ovim trenutcima, kada
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=