124 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivan BOŠKOVIĆ na ovaj čin. Ne vjerujem da je u obranu Domovine pošao ispunjen zlobom koju je iskazao na stranicama knjige. Nešto se u međuvremenu dogodilo što je branitelja potaknulo da krene u pravcu pete kolone. Nešto strašno, neka narcistička drama, jer rodoljublje je osjećaj koji se teško lomi“. Osim što otkriva da su Vidmaroviću nacionalni/domoljubni i kršćanski/vjerski kriteriji ljepote i ljudskosti uvijek ispred ostalih kriterija, navedena ocjena, makar na kraju za autora i imao razumijevanja, teško da može izdržati iole ozbiljniju provjeru! Poveći članak Vidmarović posvećuje književnoj sudbini Anđelka Vuletića, Brešanu (o romanu Astaroth, u čijem sam nagrađivanju i sam sudjelovao! i o kojemu i danas mislim drukčije od Vidmarovića, ali i mnogih drugih koji su sadržaje umjetničke stvarnosti djela nastojali pripisati današnjoj hrvatskoj stvarnosti), potom o Miljenku Stojiću i njegovim britkim opservacijama i zapisima, o Biletiću kao prvome imenu „književne Istre“, Tomičiću, Pavlu Račiću i njegovu romanu (historijskom romanu pučko-popularnog predznaka) Ličani, čakavskim stihovima Car-Matutinović, Bartoliću, Pešordi i poemi Baščanska ploča koja se „ne može svrstati samo u nacionalne okvire“ jer se „Proslovom i Zaslovom utkiva u univerzalnu kršćansku istinu (...) koja je univerzalna“, o Vučemilu... U drugoj knjizi Vidmarović piše o T. Žigmanovu (u povodu Nagrade „Fra Lucijan Kordić“), o hrvatskom pjesniku iz Mađarske Stipanu Blažetinu, Igoru Šipiću, Ljubici Kolarić-Dumić, Diani Rosandić, Bilosniću, Ricovu, potom opet o Bartoliću i pomurskim hrvatskim piscima iz Mađarske, o Balentoviću, Brataniću, Aralici i njegovu romanu s temom o hrvatskoj dijaspori u Americi, N. Nekić, R. Kupareu i B. Brezinščaku-Bagoli, A. Vuletiću, J. Bratuliću i njegovoj knjizi Svetost i čovječnost, I. Tolju i S. Nikčević koja će svojom studijom u pitanje dovesti prevladavajući kanon iz kojega su isključena djela koja ističu lijepo, dobro, vjersko i sveto u umjetnosti... Ovaj kratak osvrt ne opisuje sve dimenzije knjige, a one su u načinu na koji su pisane, u Vidmarovićevu ustrajnom zalaganju za književne vrijednosti domoljublja, vjerskoga morala, dobrote i ljepote, a postrance dominantno prevladavajućih književnih istina i sl. U ovim osvrtima i polemikama, a neki su gotovo prave književne studije, Vidmarović je dobro informiran autor; u polemikama njegov je nastup nepokolebljiv u obrani vrijednosti za koje se zalaže, možda ponekad čak i isključiv u stavovima. Vidmarovića nerijetko zanese lijepa misao, dobar stih, poticajna asocijacija, pa iz vida izgubi cjelinu djela, kontekst u kojemu djelo nastaje, no to je sudbina svih intervencija i novinskih istupa. No, kada piše opsežnije osvrte i članke, on je nadasve informativan, razložan i uvjerljiv u argumentaciji. Ovo vrijedno izdanje kronika je – autorski prepoznatljiva – književnih zbivanja, pojava, imenā i djelā od kojih su mnoga prošla ispod radara dominantnih medija. Premda sam o mnogim imenima, pojavama i knjigama i sam pisao, čak i posve
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=