115 Josip ŠIKLIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU goričkoga violinista Candida. U gimnaziji je svirao također flautu i glasovir te stekao osnove iz harmonije i kontrapunkta kod skladatelja Danila Fajgelja. Već kao đak upoznavao je glazbenu literaturu, najviše za komorne sastave. Posebno su ga zanimali gudački kvarteti i pjevanje. Tijekom studija u Beču svirao je u orkestru Društva Haydn i gudačkome kvartetu, a kasnije u ljubljanskim orkestrima. Kao skladatelj ranoromantičarskog smjera najveću je pozornost posvećivao melodijskom oblikovanju, oslanjajući se na narodno stvaralaštvo, između ostaloga i na elemente istarskoga folklora. Napisao je oko stotinu skladbi, ponajviše zborskih, Venac istarskih popevaka i dr., više solo pjesama, operetu Blejski zvon i jedan balet, kantate Slava Dobrili (op. 22, 1912.) i Pjesma Velog Jože (op. 32, 1917.), tri mise, više orkestralnih i instrumentalnih skladbi, većinom za komorne sastave, te potkraj života i simfoniju za veliki orkestar. Kao vrstan glazbeni pedagog Šantel je u Pazinu strpljivo podučavao mnoge naraštaje svojih učenika sviranju na gudačkim glazbalima. Učenički komorni orkestar, s kojim je često i osobno svirao, izveo je u Narodnome domu u Pazinu brojne koncerte školskoga dobrotvornog i humanitarnog obilježja. Saša Šantel bio je istaknut pedagog, vješt u ophođenju i s puno mjere prema učenicima Pazinske gimnazije, voljen i cijenjen od svojih učenika, ali i građanstva Pazina kao valjda nijedan profesor u Istri. Među mnogobrojnim naraštajima učenika koje je odgojio, trojica su ušla u povijest: novinar i publicist Otokar Keršovani (učenik Gimnazije 1912. –1918.), akademik Miho (Mijo) Mirković – Mate Balota (1910. –1914.) i slikar Antun Motika (1915. –1918.). Otokar i brat Konrad učili su kod Šantela violinu, u Antunu Motiki otkrio je likovnu darovitost te sklonost propitivanju raznih umjetničkih disciplina, potaknuvši ga da upiše likovnu akademiju, čime je zadužio istarsku i hrvatsku umjetničku scenu, dok je na Mihu Mirkovića (Matu Balotu) ostavio neizbrisiv dojam: Taj je čovjek bio u pravom smislu ljudski, dubok, prirodan, neposredan, vedar, izgrađen, uravnotežen čovjek, svjestan svoje snage, ali ne prkoseći njom, pravedan, topao. Kao učitelju vještina njemu su davali da predaje crtanje, matematiku u nižim razredima, pjevanje, kaligrafiju i gimnastiku. On nije bio utjecajan u Profesorskom zboru, nije se miješao u školsku politiku, nikakva beneficija nisu ovisila o njemu, on nije obarao, nije prijetio, nije glumio – on je samo širio oko sebe svjetlo i toplinu ljudske duše, koja je bila mila, iako nije vjerovala u Boga.16 Na tekst Vladimira Nazora, Šantel je uglazbio kantatu za mješoviti zbor i gudački orkestar Pjesma Velog Jože, koja je praizvedena u Pazinu, 8. ožujka 1917., pod 16 Mate Balota, Stara pazinska gimnazija, Zora, Zagreb, 1950., str. 44.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=