112 PRILOZI O ZAVIČAJU Josip ŠIKLIĆ nik Slovenske matice i koji je mnogo radio na međusobnoj kulturnoj suradnji Slovenaca i Hrvata. Matica je uvrstila rukopis u svoj program, a ja sam također predao ilustracije, za koje nisam zahtijevao honorar. No, Ilešić je potratio originale, koje nikad više nisam vidio. Pozitivan uspjeh moga djela bila je reklama, posljedica koje je bila da sam poslije dobio narudžbe Mohorjeve družbe.6 O bliskoj suradnji na stvaranju Veloga Jože saznajemo iz teksta dopisnice poslane iz Kopra, 16. ožujka 1908.7 Nazor između ostalog piše Šantelu: Ja ću na rukopis naznačiti gdje da se postave slike, i to kad budem imao slike u rukama tj. kad ih od Vas primim. Otada je Nazor mijenjao, dotjerivao tekst, o čemu u jeku priprema za tiskanje pripovijetke kao zasebne knjige skreće pozornost Šantelu u dopisnici poslanoj iz Kastva, 4. studenoga 1908.8: „Velog Jožu“ pročitajte još jedanput, jer sam mnogo toga promijenio. Nazorova pripovijetka sa Šantelovim ilustracijama prvi je put kao posebna knjiga objavljena u Ljubljani 1908., u nakladi Matice slovenske, kao treći svezak Hrvatske knjižnice, s posebnim uvodnikom posvećenim Istri i slovniškim navodilom u prilogu.9 Više manjih i cjelostraničnih slika i inicijala (ukupno 28 ilustracija) u secesijskome duhu, s naglašenom linijom, dekorativnim elementima i stilizacijama prate napeto literarno događanje. Svojim likovnim predodžbama Veloga Jože u alegorijskim i nadrealnim prizorima Šantel je simbolično izrazio istarskoga seljaka i svu njegovu prošlost. Tekst pripovijetke i ilustracije koje ga prate vrlo se dobro nadopunjavaju, zapravo Šantel je prizore koje je odabrao iz najpoznatije istarske priče ilustrirao u skladu s tekstom. Al Jožina drzkost i nepoštovanje prema svojim gospodarima nadmaši u očima onih čestitih gradjana i njegovu pretjeranu visočinu, jer ne samo, što se Jože ne htjede ovog puta da prestraši, nego skoči na noge, rukne kao lav, prekorači zidinu i sklopiv rukama ponosnu motovunsku kulu, stade da je drma od temelja pa do vrha. Grozan urlik i očajan zapomagaj nastade tada u prestrašenoj gomili. Rulja udari u lud bijeg. Ovaj dio Nazorova teksta Šantel je ilustrirao vrlo precizno, prikazavši diva Velog Jožu (Ljudeskara, zdepast i žilav orijaš, visok ko planina, jak kao bik, kuštrave glave, kudrav i prašan...)10 kako rukama drma motovunsku kulu-zvonik uz župnu crkvu, a u prvome planu prestrašenu i očajnu gomilu građana patuljaka kako bježe. 6 Saša Šantel, Spomini, u: Srce in oko, Ljubljana, 1991., 1992. 7 Dopisnica se nalazi u ostavštini Šantelovih u Ljubljani. Preslik dopisnice ustupio mi je Igor Longyka iz Ljubljane. 8 Isto. 9 Prva verzija pripovijetke objavljena je kao podlistak u 27 nastavaka dnevnog lista Balkan od prvoga broja do 3. listopada 1907. Balkan je kao dnevnik izlazio u Trstu od 1. IX. 1907. do 30. IV. 1908. pod uredništvom Milutina Cihlara Nehajeva. 10 Vladimir Nazor, Veli Jože. Istarska priča, Ljubljana, 1908., str. 2.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=