111 Josip ŠIKLIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU su radili samo godinu dana, jer je Šantel u rujnu 1907. premješten u pazinsku Gimnaziju. U osnovnom opredjeljenju društva Vesna4 i njegova osnivača Šantela treba tražiti zajedničke niti koje su Šantela povezivale s Nazorom. Obojica zadojeni mišlju o potrebi nacionalnog buđenja slavenskog, hrvatskoga i slovenskoga naroda, vjekovima potiskivanih od njemačkih i talijanskih zavojevača, te privučeni prirodnim ljepotama Istre i njenih gradova, ubrzo su se zbližili. U svojim Uspomenama (Spomini)5, pisanima pred smrt 1945. u Ljubljani, Šantel piše o prijateljstvu i suradnji s Nazorom: Najzanimljiviji znanac bio mi je... Vladimir Nazor, koji je stigao u Kopar iz Pazina. S njim sam se mnogo družio, te sam zalazio u njegov stan, gdje mi je čitao neke svoje pjesme. Tad se bavio proučavanjem istarske povijesti, pa je s velikom zanimanjem čitao Caprina. U njemu je, u ulomku iz povijesti Motovuna, našao mjesto gdje se spominjalo da su blizu Motovuna iskopali kostur neobične veličine. Ta opaska potaknula je Nazora na zamisao o seljaku gorostasu, koji se borio s mletačkim moćnicima. Nazvao ga je Veli Jože. Nagovorio me da njegovu pripovijetku, koju je bio zamislio, ilustriram, na što sam drage volje pristao. Na tome smo radili usporedno. Teme mi je određivao on sam. Kad je imao napisan ulomak, odgovarajuća ilustracija bila je također već gotova. Makar me taj rad veselio, manjkali su mi modeli, bez kojih nikad nisam mogao stvoriti dobre figuralne crteže, jer za crtanje napamet nisam imao one urođene sposobnosti kao Gaspari, Birolla i Smrekar. S pomoću modela išlo mi je sve lakše. Kad je posao bio završen, Nazor ga je predao dru Ilešiću, koji je tad bio predsjedtiskanom programu pazinske Gimnazije za školsku 1903/04. godinu objavljena je Nazorova diplomska radnja pod naslovom Anatomski prinosi k poznavanju paprati Asplenium adulterinum Milde i njezinih srodnika. To je prvi i posljednji Nazorov rad iz struke. M. Žeželj: Tragom pjesnika Vladimira Nazora. Zagreb 1973., 147-154. – T. Ujčić: Hod pokoljenja nad ponorom Pazinčice. Pazin, 1969., str. 130-136. – N. Mihanović: Vladimir Nazor i Istra. U: Hrvatska gimnazija u Pazinu 1899.-1999. (zbornik). Pazin, 1999., str. 287-297. – J. Bratulić: Tiskani programi Pazinske gimnazije. Isto., str. 139. 4 Društvo slovenskih i hrvatskih umjetnika Vesna bilo je pod utjecajem secesije i imalo za cilj promicanje likovnih umjetnosti, osobito grafike, u vezi sa slovenskim folklorom, zatim približiti umjetnost narodu te očuvati folklorne značajke. Geslo mu je bilo: Iz naroda za narod. Razvojni put društva Vesna Šantel je opisao sljedećim riječima: Naš rad temeljio se na uvjerenju da je nastupilo novo doba u kojemu će se južni Slaveni osamostaliti na polju likovne umjetnosti. Htjeli smo među sobom potaknuti zanimanje za narodnu umjetnost, koja je tada cvjetala kod Rusa, Poljaka i Čeha. Slavko Gaberc, Saša Šantel – pionir uporabe večbarvnega lesoreza na Slovenskem, Primorska srečanja, god. 18, br. 143/144, Nova Gorica, 1993., str. 251. Uz Šantela članovi društva Vesna, pored ostalih, bili su Slovenci Maksim Gaspari, Gvidon Birolla, Fran Klemenčič i Hinko Smrekar, a od Hrvata – Ivo Kerdić, Tomislav Krizman i Ivan Meštrović. 5 Spomini su objavljeni u nastavcima u časopisu Srce in oko, br. 33, 34, 35, 36, 37, Ljubljana, 1992., 1993.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=