110 PRILOZI O ZAVIČAJU Josip ŠIKLIĆ vodu 60. rođendana, 1943. godine, priredio je retrospektivnu izložbu u Jakopičevu paviljonu u Ljubljani, u okviru koje je izložio 290 djela, a među njima dva iznimna ciklusa: akvarele istarskih i slovenskih narodnih nošnji te crtane portrete slovenskih skladatelja. Umro je u Ljubljani, 1. srpnja 1945. godine. Šantelov opširan i raznovrstan slikarski opus predstavlja mješavinu secesije, građanskoga realizma i impresionizma. Glede slikarskih tehnika i motiva, Šantel je bio vrlo raznolik. Najviše je slikao u ulju i akvarelu, a od grafičkih tehnika osobito je radio drvoreze i bakropise. Motivi njegovih radova širokog su raspona: krajolici, vedute ulica, interijeri, mrtve prirode, portreti i prizori iz svakidašnjega života. Polazna točka slika, grafika i, razumljivo, ilustracija bio je – crtež. Crtež je zapravo bio njegov omiljeni način izražavanja. Naime, na studiju u Beču intenzivno se posvetio dekoraciji, pri čemu je crtež imao prvenstvenu ulogu. Ta njegova sposobnost najviše je došla do izražaja u seriji portreta slovenskih glazbenika, nastala u razdoblju od 1930. do 1934. godine. Velik dio Šantelova likovnog opusa čine slike u ulju, koje je gradio pomoću čvrstoga crteža te mu je uljena boja značila samo nastavak započete vizije i njenu završnu izvedbu. Šantel je u slikarstvu ostao vjeran realističnome stilu, s elementima impresionizma i plenerizma, gdje paleta postaje svjetlijom, a potezi kista kratki, dok se perspektiva, osobito u krajolicima, produbljuje i stvara široka obzorja. Vrhunac njegova likovnog stvaralaštva predstavlja figuralno slikarstvo; izradio je mnogo portreta i drugih ulja (Studija starice, 1905., Pred kućom, 1909., Grad na rijeci, 1917., Autoportret, 1936.). U maloj dvorani Slovenske filharmonije u Ljubljani nalazi se njegovo najveće djelo – portreti slovenskih skladatelja koje je povezao u veliku alegorijsku skupinu (Slovenski skladatelji, 1936.). Bio je vrlo plodan ilustrator, a isticao se kao publicist i organizator likovnih priredbi. Dao je znatan doprinos u otkrivanju ljepota pučkoga folklora. Izradio je više akvarela narodnih nošnji iz okolice Trsta, iz Istre i Slovenije, koje su nam poznate iz različitih izdanja razglednica.2 U Učiteljskoj školi u Kopru Šantel se susreo s Vladimirom Nazorom koji je u Kopar premješten iz Carsko-kraljevske velike državne gimnazije u Pazinu3. Zajedno 2 Ciklus ljudskih noš: akvareli Saše Šantla, Ljubljana, 1998. 3 Vladimir Nazor bio je profesor Carsko-kraljevske velike državne gimnazije od 1903. do 1906. godine. U Pazin je stigao g. 1903. iz Zadra s roditeljima, tri sestre i bratom. Stanovao je nedaleko od današnje nove zgrade Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile. U Pazin je došao kao pravi učitelj, a 1905. dobio je stalnost i titulu profesora. U pazinskoj Gimnaziji predavao je matematiku, prirodopis, fiziku i talijanski jezik, a učenici su ga se sjećali i po predavanjima iz hrvatskoga jezika. Školske 1904/05. godine bio je glavar (razrednik) VI. razreda, učenicima koji su 1907. bili prvi maturanti, prve hrvatske gimnazije u Istri. Vodio je i profesorsku knjižnicu. U prvome
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=