105 Ivo GOLDSTEIN, Mihael SOBOLEVSKI PRILOZI O ZAVIČAJU historiografiji o ovoj problematici i daleko nadmašuje sve prijašnje radove o istome. Kroz gotovo dvadeset godina minucioznog pregleda dosadašnje historiografije i publicistike, pregledom onovremenog tiska, istraživanjem arhivskih i drugih fondova i nastojeći se osloboditi ideogoliziranih shema, autor je proniknuo u suštinu problema i napisao tekst koji je objektivno najbliži povijesnoj istinitosti. Rad je zasnovan na razložnim i razumnim argumentima, kako u samom tekstu tako i u brojnim bilješkama. Mnoge bilješke prave su male studije. Mandić je uvjerljivo i argumentirano dokazao... 1. Da se NOP Istre u ustaničkom razdoblju i inače borio za nacionalno i socijalno oslobođenje hrvatskoga i slovenskoga naroda, a talijanskom stanovništvu garantirao sva nacionalna prava. S tim u vezi organi vlasti NOP-a u Istri donijeli su povijesne odluke o istupu iz Italije i pripajanju matici zemlji. 2. U ustaničkom razdoblju u Istri pojavljuju se i Odbori javnog spasa koje osnivaju talijanske građanske stranke, ali su njihovi programi suprotni ciljevima NOP-a, zalažući se da Istra i nadalje ostane u državnom sustavu Kraljevine Italije. 3. Egzekucije nad pojedincima osuđenim od strane vojnih sudova ne može se proglašavati zločinom, jer je ovdje riječ o negativnim žrtvama. Pri tome postoji mogućnost da je bilo i nekoliko stradalih nevinih osoba, jer nisu bile dobro provedene istražne radnje. Onovremena suđenja i ne može se promatrati sa stajališta današnje pravne stečevine, jer to bi onda promijenilo cjelokupnu povijest čovječanstva. 4. Autor je ustvrdio da su vojni sudovi vojnopozadinskih organa vlasti u Istri u pravilu provodili predviđenu pravnu proceduru, te da se tu nije radilo ni o kakvim prijekim sudovima, jer takvi nisu postojali u sistemu vojnopozadinskih vlasti. 5. S obzirom na relativno mali broj presuda (nešto više od 300), nema ni govora o genocidu nad talijanskim stanovništvom Istre, na čemu su u propagandne svrhe inzistirale talijanske fašističke i njemačke okupatorske vlasti. Prema tome svako uspoređivanje sa smaknućem poljskih oficira od strane Sovjeta u Katynu neodrživo je iz više razloga. 6. Njemačka okupacija Istre i gušenje ustanka u Istri uz pomoć talijanskih fašista bjelodano pokazuje pogrom nad ustanicima i civilnim stanovništvom, tako i u razaranju njihove imovine. To su bili istinski zločini i ne mogu se usporediti s pogubljenjem pojedinaca od strane sudova NOP-a, te njihovo bacanje u „fojbe“.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=