104 PRILOZI O ZAVIČAJU Ivo GOLDSTEIN, Mihael SOBOLEVSKI potrebnim i jedino razumljivim i objektivnim. Ustaničko preuzimanje vlasti nad većim teritorijem Istre bilo je vremenski kratkotrajno, jer se na istarskom tlu pojavio jači vojni čimbenik – nacistička Njemačka. Pod svaku cijenu nastojali su ovladati ovim izuzetno važnim strateškim prostorom i u vezi s ostacima talijanskih fašista provodili su nečuveno nasilje nad hrvatskim stanovništvom. Sadržaj monografije D. Mandić je pomno planirao i predstavio ga u četiri osnovna poglavlja nejednakih opsega. U prvom poglavlju pod naslovom „Političke i vojne prilike na poluotoku u rujnu i listopadu 1943. godine“ autor razmatra političke i vojne prilike u Istri uoči i nakon kapitulacije Italije, osnivanje njemačke Operativne zone „Jadransko primorje“, ustaničko preuzimanje vlasti u pojedinim mjestima, ustroj ustaničkih vojnih jedinica i vojnopozadinskih vlasti (komande mjesta i područja). Unutar ovoga opširnoga poglavlja autor s pravom razmatra stajališta Katoličke crkve prema onovremenim događajima te odnose između ustanika i talijanske oružane sile. U drugom poglavlju pod naslovom „Ustanički vojni sudovi“ autor razmatra karakter vojnog sudstva u Narodnooslobodilačkom pokretu u okviru komandi mjesta i područja. Posebno ističe to da se vojno sudstvo NOP-a tada temeljilo na propisima koje je donio Glavni štab NOV-a Hrvatske 10. siječnja 1943. i to na osnovi uputa Vrhovnog štaba NOVJ. Ukratko, riječ je o funkcioniranju vojnopozadinskih sudova, a oni su se sastojali u pravilu od zamjenika komandanta područja, komandanta mjesta na kojem je izvršen zločin i jednoga partizanskog borca. Unutar ovog poglavlja autor analizira uhićenje fašističkih zločinaca, provedbu istražnih radnji i presude. U trećem poglavlju pod naslovom „Istra od listopada do prosinca 1943. godine“ autor temeljito rekonstruira bestijalnu njemačku ofenzivu na slobodni teritorij Istre, uz pomoć i podršku talijanskih fašističkih snaga. To je omogućilo da se izvrši ekshumacija osoba koje su partizanski vojni sudovi za njihova zlodjela s pravom osudili na smrtnu kaznu. Pri tome moglo je biti samo dvojbeno nekoliko pogubljenja. Taj proces pratila je gromoglasna okupatorska promidžba s ciljem da se pripadnici NOPa u Istri, kao i općenito pripadnici hrvatskoga naroda u Istri, proglase genocidnim faktorom u odnosu na pripadnike talijanskoga naroda. U četvrtom poglavlju„Fojbe u kontekstu promidžbene aktivnosti“ autor razmatra vjerodostojnost podataka u historiografiji o broju stradalih i bačenih u „fojbe“, izmišljenom uvećavanju broja stradlih i njihovom uspoređivanju sa stradalim poljskim oficirima u Katynu. Bila je to usporedba bez zdravog razuma. Tekst knjige završava zaključnim razmatranjem, sažetkom, popisom izvora i literature, kratica i kazalom osobnih imena te kazalom zemljopisnih pojmova. Ovo je opširan tekst o jednom kratkotrajnom razdoblju povijesti Istre, čiji događaji zvone još i danas u revizionističkoj historiografiji. Ovaj rad pripada vrhunskoj
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=