82 Albino CRNOBORI, Zagreb DVA ZAPISA „Gramsci je glavni razlog zašto je komunizam u Europi (Zapadnoj, nikako na Istoku, gdje će, dapače, uskoro zavladati!) propao vidio u tome što je buržoazija još uvijek čvrsto kontrolirala institucije. Revolucija ne dolazi odozdo, pobunom obespravljenih masa, razmišljao je, već se ona provodi odozgo, promicanjem svoje istine u sklopu institucija kulture...“ I odmah nešto dalje: „Za Gramscija revolucija ne dolazi osvještavanjem radničke klase o njihovim stvarnim interesima ni kroz sindikalnu borbu, već samo onim što su njegovi sljedbenici nazvali dugim maršem kroz institucije kulture. Gramsci je potpuno ispravno shvatio da ekonomija nije glava stvar, već samo posljedica kulture, koju je Marx smatrao lažnom sviješću i tek ideološkom nadogradnjom. Kultura ima prioritet...“ Odatle, „Revolucija odbacuje plave kute i cokule i navlači karirani sako i lakirane šimi-cipele. Avangarda revolucija više nisu radnici, već djelatnici u kulturi, odnosno intelektualci – pisci, sveučilišni profesori, kazališni redatelji, novinari itd. Revolucionarni čin više nisu radnici, već djelatnici u kulturi, odnosno protekcija. Zaposliti istomišljenika na faksu ima veću revolucionarnu snagu od bacanja Molotovljevih koktela na policiju...“ / „To je razlog zašto nam danas sveučilišta, kulturne institucije i mediji sliče na mjesta na kojima se okupljaju pripadnici neke sekte, koji se isto oblače, isto misle i istu vjeru ispovijedaju. To je razlog i zašto je Internet prestao biti mjesto slobode govora. Jer, jednom kada kontrolirate kulturnu produkciju, kontrolirate i cijelo društvo. Stara komunistička ideja avangarde još uvijek je s nama, samo što je danas nazivamo drugim imenima...“ * A. GRAMSCI, PARTIJA, PARTIJSKA DOKTRINA, PARTIJNOST. MOJE SKROMNO ISKUSTVO. Kao u Giovannija Germanetta iz Uspomena jednog brijača, osupnuo me (ne nalazim prikladnije oznake) kod njegova zemljaka i ideološkoga suborca Antonija Gramscija, onaj makar mali, ali znakovit prodor neke (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=