77 Gianna DALLEMULLE AUSENAK NOVI PRIJEVOD nije bio toliko tupav te je i on zbrojio dva i dva, ukratko, shvatio da mu se ne isplati više odlaziti k zrmanima, smislio je da je bolje promijeniti taktiku. Objasnit ću: da se odrekne svega što mu predstavlja užitak za grlo nije ni pomislio, ali je lukavac već nazreo novu mogućnost, koju se isplatilo iskušati i iskoristiti koliko je moguće. Ali to smo otkrili mnogo kasnije i dio je druge priče. Dugo smo imali svoj sveti mir. Onda smo dočekali posjet koji se meni činio izvanrednim jer je bila riječ o zrmani iz Trsta koja se udala za Čeha, koja je živjela ništa manje nego u Čehoslovačkoj još od rata osamnaeste. Muž i žena, on František neznam-kako, a ona ne-sjećam-se, bili su baš stare krepaline, toliko da smo se pitali odakle im hrabrost da krenu na tako dalek put, ali htjeli su još jednom prije smrti vidjeti Trst, a kako su se dopisivali s Bertom, pričala im je o nama pa su nas odlučili posjetiti. Bili su dvije dobre duše, sigurno vrlo siromašni, a ipak su nam donijeli servis čaša od češkoga stakla. Meni se nisu dopale jer su bile odviše šarene. Ali bio je to smiren susret, ugodan razgovor, i bilo nam je drago što smo im mogli ponuditi dobar ručak. Od toga prvog posjeta prošla je koja godinica i ja sam već gotovo postala gospođicom. Kod nas se živjelo malo bolje, ali premalo, a nismo se ni mogli usporediti s Italijom koja je proživljavala pravi gospodarski procvat. Uz mnoga odricanja mama je na stranu stavila nešto novca koji je namijenila nabavi para boljih cipela za mene, jer su ovdje sve bile iste i loše izrade, bez ikakve elegancije. Kako više nije bila vješta po Trstu, odlučila je pisati Berti da nam napravi uslugu i pokaže, kada dođemo, neku ne preskupu prodavaonicu. Istinu govoreći, odgovor je stigao odmah, Berta je bila zadovoljna našim posjetom. Ovdje treba otvoriti zagradu i reći (ako čitatelj još nije sam shvatio) da je to bilo u vrijeme kad mi nismo imali nikakvog povjerenja u život s one strane, niti smo mu više poznavali navike, a kamoli blagdane i radno vrijeme prodavaonica! Berta nas je zaboravila obavijestiti o tome da je ugovoreni dan nacionalni praznik kad je sve zatvoreno. Za mamu je to bio velik udarac, jer je računala da ćemo se doma vratiti iste večeri, i nije se htjela prilagoditi ovome nesporazumu, bila je žena naviknuta svoje dane isplanirati do detalja. Berta je bila baš simpatična.„Ako vam je po volji, vas dvije možete spavati u mojoj sobi, a ja ću otići u sobicu na kanape. Nikakva smetnja, štoviše, bit će mi zadovoljstvo, a večeras, kad ste već ovdje, vodim vas u Dreher, vidjet ćete kako je lijepo!“ – inzistirala je ljubazno. I tako je uvjerila mamu da ostane. Vrijeme koje je prošlo nije ostavilo previše traga na Berti. Uostalom, što je napravilo, napravilo je. Meni se činila uvijek istom, mala, suhonjava, loše oksidirana, nataknuta na previsoke pete. I ružna. Čak je miris naftaline i jasmina bio isti i čitav je stan bio ispunjen njime, nevidljiv golom oku, ali prisutan kao magla u dolini rijeke
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=