76 NOVI PRIJEVOD Gianna DALLEMULLE AUSENAK Barba Rico se s užitkom smijao, zezajući je na taj račun, ali Berta je bila dobrog karaktera i uopće se nije vrijeđala. „Samo se ti smij, glupane, ali kad se ja pojavim u Dreheru, oni iz orkestra odmah mi zasviraju valcer iz Vesele udovice, svaki put, čim me vide, sviraju mi i zovu me Plavokosa Venera, jer kažu da ni djevojke nemaju držanje poput mene, a ja ne lažem! Doći ćeš ti u Trst, pa ću te voditi u Dreher: vidjet ćemo govorim li istinu!!“ Moji su se ukipili, jer što je previše, previše je. S onim sivim i naboranim licem da ga ni kilogram žbuke ne bi bio popravio i sa četiri loše oksidirane čekinje u križ, na glavi posložene samo zahvaljujući trajni, Berta je bila upravo ružna, jadnica..., a kamoli Plavokosa Venera! „A ipak, tko zna... muškarci su blesavi“, na koncu bi rekla teta,„nikad ne znaš što u nekim babama nađu...!!!“ Zrmanima iz Trsta vjerojatno je bilo jako lijepo kod nas jer su onima drugima koji su ostali kod kuće pričali da smo ih primili kao gospodu i da nije istina kako dolje ničeg nema i da nam je tako loše kako je pripovijedao barba Rico. I tako, na Uskrs, Mali Uskrs, Božić, Svetog Stjepana, Pust i ostale zapovijedane i nezapovijedane blagdane imali smo tu sreću da se upoznajemo i družimo i s ostalim zrmanima iz Trsta, onima koji su prvi put zbog „nikad se ne zna“ ostali kod kuće. Dolazili su čoporativno, žene skakućući na visokim potpeticama, obojene i lakirane kose u punđi, dugih nokata lakiranih tamnocrveno, pune ogrlica i narukvica kao Gospa Loretska, posve drugačije od onih koje su poslale u izvidnicu: sigurnije od njih, bolje prežence i s hrpom ideja u glavi, koje se nisu uvijek podudarale s našima. Nadasve odlučni da se nakrkaju i našopaju što su više mogli. Eee, prepredenjaci, kupovali su tetu s dva mirisna sapunića u križ, kojom vrećicom talka Felce azzurra i komadom parmezana kojega kod nas nije bilo. A ona je zauzvrat trebala satima kuhati kao magarica da bi im pripremila poput Arena velike zdjele njoka, a i ostalo, jer njima nikad nije bilo dosta. Uključujući i pijaču. Da ne govorimo o brdima prljavog posuđa koje bi za sobom ostavili! Stefi, koja je bila najvatrenija, i koja se smatrala tko zna kim, iz hira se prepirala s barba Ricom zbog politike, od gluposti do gluposti, ali trebalo je pokazati da se ona razumije i nije puštala da je bilo tko nadvlada. Zet joj je bio stranac, tamnoput, raznosač u konzulatu u Trstu, koji je poslije odvukao ženu i djecu u ne znam koje mjesto u Africi, ali Stefi se razmetala kao da je bio slavni diplomat. Barba Rico, glupan, svaki bi joj put povjerovao pa bi se onda pošteno razgalamili, crveni i zajapureni, oboje izbuljenih očiju. E pa dobro, možda i zbog čaše vina previše! Kad je napokon teti dojadilo ono idi mi dođi mi koje bi nas svaki put bacilo u neimaštinu, zabranila je barba Ricu da ide u Trst na besplatnu hranu k zrmanima koji su savršeno naučili lekciju o nadmudrivanju. Budući da na koncu ni barba Rico
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=