74 NOVI PRIJEVOD Gianna DALLEMULLE AUSENAK je da ode slavnim zrmanima pod izlikom da se jako dugo nisu vidjeli, gotovo cijeli život. Lukavac! Samo da nekog nađe te mu se izjada zbog siromaštva i nešto iskamči! Susret možemo zamisliti svatko na svoj način. Da skratimo, budući da se vratio s nekoliko desetaka dekagrama sasvim tanko narezane mortadele i lijepim komadom gorgonzole zamotane u nauljen papir, staklenkom zelenih maslina u ulju, malim mandulatom i ponekom limenkom pelata, nije ni tako loše prošao. Kao što se moglo očekivati, nakon ovoga prvog izleta – a tko bi ga zadržao? – lukavac je pohlepno odlazio k zrmanima u urednim razmacima, jednom k jednom, drugi put k drugome, prežderavajući se i glumeći budalu, a da ništa ne bi dao.„Tebi nikad dosta“, brundala je teta.„Ti si crijevo bez dna, eto što si.“ Vidjelo se da joj se gadi. Čini se da su ga s vremenom zrmani pročitali i da nisu skroz podjetinjili, jer su mu u određenom času dali do znanja da je s time gotovo, da im je puna kapa, da ni oni ne plivaju u zlatu. Onda ih je lukavac, iz straha da ne ostane na suhom, pozvao da dođu dolje, u posjet, da će biti dobrih njoka za sve, i da apsolutno moraju doći, mi samo to i čekamo. I ne trebaju se brinuti, za njih nikakve opasnosti nema, tȁ nisu valjda esuli, oni! Kad se dobro promisli, malo-pomalo stvari su se same posložile. Sad mi je jasno da sam ih upravo u toj prilici prvi put vidjela, zrmane iz Trsta, uostalom, ne moje, ali za koje sam, zbog izvanredne novosti toga posjeta, poželjela da su najbliži, u prvome koljenu, i ljubazni prema meni. Povrh svega što ja gotovo uopće nisam imala rođaka. Barba Rico blistao je od zadovoljstva pa i zato što je pretpostavljao da ovi neće doći praznih ruku. A onda, i teta je jadnica bila zadovoljna, jer se osjećala dužnom uzvratiti, najbolje što se moglo, za smetnju tijekom muževih tršćanskih izleta. Najzad, i da se pokaže u boljem svjetlu, jer kod nas se do toga drži, zar ne? Počela je lupati loncima već rano ujutro, napravila doma kruh, juhu s telećom koljenicom, poput Arene veliku zdjelu punu njoka, pečenje s ružmarinom, miješanu salatu i kolač od skute s pinjolima. Jadna teta, u jedan je dan potrošila ono što nam je trebalo dostajati cijeli tjedan! Ali drugačije se nije moglo. Triještina je došlo troje: Rinaldo i sestra mu Oliva koji se nisu vjenčavali, i Berta, njihova prva zrmana. Sa sobom su donijeli mješavinu naftalina i pudera koji baca na jasmin, smrad koji mi je dražio nosnice, jer nisam bila naviknuta na mirise iz ormara. Odrediti im godine bio je vrlo težak zadatak, ne samo zato što su im godine naborale kožu kao iskorištenu i odbačenu papirnatu vrećicu. Bilo je to zbog... imali su tako šlampavo držanje da mi ni na koga poznatog nisu sličili. I sve na tim ljudima, suhima poput bakalara, počevši od ugaslog oka do odjeće koja je na njima visjela, činilo mi se van normale.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=