72 Gianna DALLEMULLE AUSENAK, (1938. – 2009.) ROĐACI IZ TRSTA* Zrmani od barba Rica iz Trsta izgledali su kao da su pobjegli iz nekog stripa. Dandanas sam uvjerena da je takvu jednu galeriju čudnih likova, izvana i iznutra, teško opet zajedno složiti na istu gomilu. U ovom se trenutku nikako ne mogu sjetiti prvoga susreta s nekima od tih zrmana, ni gdje ni kad. Ali zato se dobro sjećam da sam za njih čula od tetaka kad bi im u razgovoru, o ovome ili onome, pali na pamet. Te je zrmane barba Rico posjećivao kao mladić, u svakom slučaju prije Drugoga rata kada, logično, granice nisu postojale i odlazak u Trst bio je posve normalan. No nakon egzodusa ništa u ovim krajevima nije bilo normalno. Ljudi su bili zbunjeni i glava punih izoštrenih i uvijenih misli poput ribarskih udica, a jedina stalna stvar bila je vratiti se u nekadašnje stanje što je prije moguće. Pa su trenutačno želju za odlaskom u Trst i za lijepim društvom potisnuli u najskrovitiji zakutak mozga. Život uvijek ide svojim putem, i nakon svađe kao za one koje znamo. I kao što nakon pljuska mravi opet iziđu iz mravinjaka, tako su i ljudi, malo-pomalo, lijeno, pomolili njuške iz kuća. Naravno, u nevjerici, nepovjerljivo, sa strahom, itekako, i posve su bili u pravu gledati pred sebe i za sobom, ali s velikom željom da opet krenu. Ako sve zbrojimo, logično je zaključiti da se nov susret sa zrmanima iz Trsta dogodio nakon – nazovimo je epizodom, koja je trajala barem desetak godina. U to vrijeme, a govorimo o pedesetima, siromaštvo je bilo crno, jedva najnužnijim spajali su ljudi kraj s krajem, i ništa više od toga. Samo se druži s karete nisu trebali brinuti kako će dogurati do kraja mjeseca, ne znajući što staviti na stol, i zato su se na skupčinama razmetali time da niš ne fali, da smo gospodari mi – slobodan narod, i da će nam, štoviše, uskoro biti bolje nego u Italiji. Bolja budućnost na pedalj je od nas. Čovik se na sve navadi, stati dobro, stati slabo, biti kušeljan, biti rovinan, i kad ga nije volja vikati „živio taj, živio onaj!“: važno je ostati živ. Želiš li se držati toga slogana, * I cugini de Trieste, iz zbirke pripovijedaka Con voce minima, Edit, Rijeka, 2005. (Op. prev.) (izvor: V.B.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=