68 KOD MARULA 2021. Monika HERCEG za novu perilicu i taj kauč u dnevnoj sobi toliko nalikuje mojoj samoći da bi svakako trebalo već sutra pozvati nekoga da ga iznese Lakše bi bilo ne voljeti te i probuditi se s prvim mislima u riječima koje ću usmjeriti prema ubrzanoj cesti, ubrzanim koracima, ubrzanim tjednima i započeti dan kao što ga već bilo tko započinje, ne misleći kako tvoje lice savršeno pristaje u svaku udubinu mene i koliko je i odsutnost tebe tvoja stalna prisutnost Lakše bi bilo ne voljeti te i govoriti kako sve napisano ne može imati veze s tvojim čvrstim rukama koje mogu prenijeti nekoliko života preko preglasne vode i ne znati da na tvojim leđima leži cijeli planet; vidim ga kad god pogneš glavu, uvijek točno iza tvog vrata Lakše bi bilo ne voljeti te i otići kako se uvijek odlazi bez pogleda iza i bez tog nijemog ježa usred grla Lakše bi bilo ne pamtiti kako se tijelo ukopa u tijelo kako se jezik ukopa u jezik Lakše bi bilo ne voljeti te i reći sve je to moglo i nije moralo i to kako me voliš ipak je nalik svakoj ljubavi, ipak nimalo nalik bilo kojoj drugoj ljubavi To kako me vidiš način je na koji sam i sama počela rasti Uspinjem se tvojim pogledom zaboravljajući sve što je na meni neravno i nerazumljivo
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=