65 Monika HERCEG KOD MARULA 2021. vježbati zagrljaj, ne ponavljati naučeno i nipošto ne zaobilaziti to srce. Kakve je gužva ostala iza poljupca: Držala sam kožu da ne odleti, a on je uhvatio sve u jednu točku i premetnuo po jeziku. Prvi puta nespretno i jer sam se sramila. Onda su došli nanosi snijega, pretoplo proljeće, višak trave uhodio nas je dok smo satima prehodavali moju udaljenost od svijeta i već tada kada sam prvi puta stajala pred nježnosti prestrašena kao pred izgladnjelim psima, svjesna da je zamka stalnog micanja prema naprijed što su danas i jučer vremenu ista točka, da ljubav uvijek, bez obzira na odlaske, omata čovjeka kao ljuska jajeta do novog rođenja 6. Tako je trajalo vrijeme bez tebe: raznosila sam prašinu prostorom kao bilo koja životinja koja se sprema odustati, zima je otpuštala svoju ljutnju i protezala se mojim srcem ljenija nego inače, spremna preuzeti manjak tvoje blizine Prije si stajao tih i stabilan kao ograda koja štiti cijelo stado od vanjskog svijeta A sada, događalo se već neko vrijeme da se nisam mogla sjetiti tvoga lica Tako je trajalo vrijeme bez tebe: zaboravljala sam te precizno kao što vrijeme razmiče kontinente.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=