62 KOD MARULA 2021. Monika HERCEG Reći ću mu: ne znam prilaziti tiho i otuda ovaj potop u kolovozu, a i rujan koji sam spomenula već se osjeća i naša će kuća, samo što nije, izrasti iz tisuće padova. Drveće sanja, sigurna sam. Čovjek kojeg ću voljeti toplu će tugu lako preimenovati jer to možda i nije tuga više, a ja je zadržavam iz navike da ostanem uzemljena. Čovjek kojeg mogu zavoljeti najednom je posvuda: spaljena je trava ljeta njegov korak koji odguruje moj s tla, kiša koja nenadano spušta jutro na mene pokušavajući sjetiti me koliko duboko mogu udahnuti. Ljubav je samo trenutak zbijen u čovjeka, prolaznosti se ne može oduzeti ni dodati. Potrebno je pogledati prema svim svakodnevnim stvarima. Čovjek kojeg ću voljeti razumije: daljina je u postotku ipak blizina, dani su samo sporadična promjena prostora koja nedostajanje savija u čekanja. 2. Čovjek kojeg ću voljeti shvatio je ozbiljnost situacije i otvorio ruke: pred zagrljajem sam kao gladna životinja, kad nitko ne gleda uvučem se u tijelo Ova će jesen biti puna malih istina: primjerice, rekla sam ti da me je strah primjerice, nisam gotovo desetljeće sjela na bicikl primjerice, mala je pustinja u meni i ta je tišina ponekad glasnija od misli primjerice, kad sam sretna plešem satima i nikada nisam naučila skakati u vodu i to što sam naučila plivati
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=