56 POEZIJA I PROZA Boris Domagoj BILETIĆ Lidija Percan, svadbe i sl. fešte: Ancoora un litro... Po’ ‘ndemo a caasaaa. Ciribiribin... I. Rodi se otac. Bit će bezimen ili biraj njihovo ime s Duceova popisa. Prezime im već promijenili. Djed pod carem dječak, pod kraljem 6 godina Marine Militare, od Ligurije do Sicilije. Veli mi tamo negdje 1970-ih: znao sam, kad odu, ime tvoga oca bit će naše. Tako mi otac zaplakao, progovorio i prohodao kao Eugenio Biletta nato a Stignano d’Istria Provincia di Pola. Djed: Frane Usip nije mijenjao prezimena ni otimao. I još će: Kad su došli črni, nî kruha ni dela (i za uljanikovce) prez črne članske. II. Nešto stvari na brzinu i pravac emigracija. Novi Sad. Djed/deda/did angažiran aktivist u emigrantskoj organizaciji „Istra-Orjem“, čitam u zagrebačkoj Istri (XII., br. 11, 1940.), nakon 70 godina o istarskoj hrvatskoj emigraciji među ratovima. Tata uči nov jezik, sličan, kao da su naši, i novo pismo. U jednoj noći s istom kartonskom prtljagom sirotinje preko veeelike rijeke našima/„našima“. Otac-dječak divi se: kako dugi lijepi tobogani niz most! I bili za Židove, Srbe, Cigane, Hrvate... Malj, metak i sve pod dunavski led. „Sine, da, i ovaj je duce, samo Miklós; bio sugrađanin u Puli.“ Moj maleni tata: ?!? Biletići i Matakovi u Petrovaradinu, NDH. Djed u domobrane. Tata u školu, novi vjeronauk, ministrant, sve slično, „samo ovaj pop nema bradu“. Prvi put uči hrvatski, temelji čakavski tu baš ne pomažu. Svoj je samo kad u ruke primi harmoničicu, s godinama i ona rasla je u njegovu krilu. Virtuoz bez nota. Za djeda se čuje da je partizan, a brata mu, barbu očevog, bradati rasporili nožem u Rajlovcu. Baka čeka muža, osloboditelja. Tata već mladić.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=