55 Boris Domagoj BILETIĆ, Pula UVOD U NOVIJU POVIJEST OBITELJI (1931. - 1934. - 1945. - 1947. - 1953. – 1957. ...) „Ne ljuti se, ali lice ti je povremeno totalna zbrka, na njemu ne čitam emocije, ili moj pogled griješi, bludi?“ A možda sam pobrkao: jutros u autu Bowie, Rebel, rebel... your face is a mess. Jesam li ipak zato sjeo i nažvrljao?*1 Njihovi pretci: Ne la patria de Rossetti... Si proibisce che si canti o si parli in lingua slava. Rosso-bianco-blù, colori della schiavitù! Naši pretci: Rosso-bianco-verde, colori delle (tre) merde! Njihovi: Faccetta neera... Naši: Mi smo pa Istranii, Hrvati pravii, mi kano lavii... Naši i njihovi: O, Bella, ciaooo... Na kraju: Niiina, distuda el ciaaaro... * Nedovršena dionica (moguća inačica) iz pjesničko-proznog rukopisa u nastajanju, radna naslova RAZVALINE: sada kad je sve gotovo. No, pitanje je hoće li ući u zbirku tekstova donekle (auto) biografskih (ne „stvarnosnih“), osobito ovaj rad kao pokušaj sažimanja novije obiteljske povijesti. Ovo, dakle, nije pjesma, a interpunkcija je privremena (u nedosljednosti). Komplementarnu/ „dopunsku“ komunističku poemu želio bih napisati; bila bi to balada radna naslova: Kuraja do Raja. (Op. aut.) (izvor: dhk.hr; foto: Miljenko Brezak)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=