54 POEZIJA I PROZA Lana DERKAČ Dodirneš vrijeme Zemlja, zrak, vatra i voda. Ne znaš je li vani hladno i što odjenuti. Otvoriš prozor i dodirneš vrijeme, djelomice sunčano. Sekunde i minute ne prestaješ doticati otkad imaš puls. No nijedna matematička formula ne izračunava karakter dana. U nju bi trebalo staviti događaje, bića, osjećaje, a ne samo minute. Dan je gladak i sjajan tek kad se od njega odmakneš, ne dok se zaokružuje. A nije krug! Krug je skučen! Ni kvadrat mu ne odgovara. Izustiš: Dan je rostfrei. No metal se ne smrzava, a dan se može zamrznuti u sjećanju. Kada pamćenje hoće prekupiti tvoje vrijeme i doživljaje, ne cjenkaš se, čak mu ih daruješ. Ali hoćeš im zadržati trajan pristup! Nebo je postalo metal. Kirurški čelik njegova je koža koja ga zatvara. Dan poput jablana ipak probija u njega, koščat i visok. Osim ako ne ode u širinu, ako ga ne udebljaju doživljaji. Otvoriš prozor, dodirneš vrijeme i vrijeme: naoblake i sekunde. Očima dotakneš profil mora. Nabori valova što ih je isporučilo drugo kopno unose nejasnoću u pojmove. Za nevremena more je prostor bezakonja kao i zemlja, zrak i vatra. More postaje Divlji Zapad. Posejdon, njegov šerif, rukom hvata trozubac umjesto revolvera.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=