Nova Istra br. 1/2023

53 Lana DERKAČ POEZIJA I PROZA i muškarce i žene. Kapi su joj riječi. Mušica sleti iza jedne. Svoje tijelo postavi kao točku i završi joj rečenicu. Stanem, stoji i šikara Pred oluju šikara podsjeća na ranije objedovani ručak, smršene špagete. Točno četiri tjedna nije je pohodila djevojka naglih pokreta, oluja. Ali oluja ipak nije djevojka i ova pjesma nije mit! Stanem. Stoji šikara. Satelit daje upute mom GPS-u na putu za Kvarner, no nisam sigurna vidi li oluju i suhe špagete. Oluja je bokal s vodom, uzbibanom i divljom, prelivenom preko ruba. Sijeva kada ga nebo-čelik predaje Zemlji. Dok pijemo kavu, ne poželim iz torbe izvući mini-glačalo i ispeglati oluju. Odlepršalu motelsku zavjesu s glasom vjetra, onomatopejom. Hoću gledati pretvorbu svijetlozelene tkanine u 3D verziju!

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=