24 POEZIJA I PROZA Branko ČEGEC govor je posljednja moć, nadglasavao je žamor susjednih stolova. riječi su razbijale tišinu, tišina stakla na prozorima, napuštene flaše pod nogama. glas se razvijao u tonalitet, tonovi formirali glas. tišina je oblikovala priče koje tek treba prevesti na sve svjetske jezike. tišina i dim: scenografija dugih, nesanih noći iz kojih je kuljala pošast teksta, vardar među prstima i veliki križ na brdu. nema života bez poezije! krik u dubinu noći, u polumrak lobbyja. onda milijun novih riječi kao da sve počinje ispočetka, a on se samo pritajio.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=