23 Branko ČEGEC POEZIJA I PROZA on je stajao vani, na vjetru, pored čovjeka s cedujicom i mojim imenom na ćirilici. vatromet kose, brutalan pogled i melankolija. bio je tu i primož, blijed kao četiri neuspjela slijetanja. onda hotel crna gora, njegov prodoran smijeh zasijecao se u krvotok, u beton, u tišinu socijalističke izgradnje. bez drugih sudionika kao predgovor noći dugih dijaloga, ljepilo pogleda, sunovrat, epska patetika. boca jamesona ispod stola, maskirna butelja gore, pored prozora s teškim brokatnim zavjesama. on je prizemljio jučer, prije kiše na horizontu, plitkome horizontu u podnožju visoravni. utonuli u njegov doping, bili smo postolje i prag.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=