21 Branko ČEGEC POEZIJA I PROZA listopad: na horizontu gubi se obris trajekta Bar-Bari-Barcelona. Svršetak igre: strogi sudac asketskoga lica vadi zlatnu loptu i odsvira kraj utakmice koja nikada nije ni počela. OSIJEK, MELANKOLIJA Kiša se zaustavila iznad prozora hotela Central. Visi u zraku ruku pod ruku s plastičnim Djedom Mrazom I dramatično napuhanom vrećom... Njegovi sinovi razvoze djecu u trokolici. U međuvremenu zapale, duhan i pirotehniku. U takvom danu lako se zapleteš u mrežu U kojoj je sve počelo: Johnny, Cohen, AD. Koji je od njih tvoja godina? Možda su samo pjesme? Koliko njih stoji između pogleda i neobrađenih polja? S lisicama na rukama kreneš u potragu za lozinkom, teturajući među divljim stabljikama trstike na vjetru, U rasponu od ID do IP, početka i kraja virtualnog kalendara Iz kojega izlaziš samotan i tih, Zagledan u ponor očiju, s tragovima kože na prstima, Mirisom opijata pod noktima... Kako ćeš se vratiti ako si zalutao? Kako ćeš znati da si zalutao? Jedno od nas bit će Alisa, drugo bijeli zec u vrtlogu Jefferson Airplane. Put povratka, to sada znaš, ne treba tražiti. Ispred nas je šuma, nepregledna šuma, zvjerke na stablima i u nastambama; Iza nas mrak paravana za koji se nadaš da ga
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=