125 Tomislav ŽIGMANOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI dinamike institucionalnog razvoja i tranzicija područja kulture Hrvata u Mađarskoj, tako i raslojavanja unutar kulturne elite. U formalnom smislu, Balićeva je Bibliografija podijeljena na četiri dijela. Najprije čitamo kratku, iznimno dobro napisanu, studiju priređivača o časopisima koji su obrađeni te o konceptu izrade bibliografije (str. 7-14). Slijedi, zatim, po opsegu sadržaja najduža cjelina u kojoj je objelodanjen bibliografski obrađen „cjelokupan popis sadržaja časopisa od prvih do zadnjih brojeva“ (str. 15-141). Uz osnovne podatkeo časopisima (podnaslovi, nakladnici – adresa i odgovorna osoba, urednici, članovi uređivačkih odbora, dinamika izlaženja i ISSN broj te ilustracija s naslovnicom), bibliografske jedinice poredane su kronologijskim slijedom. Također, svaku jedinicu prati njezin redni broj (zabilježeno ih je ukupno 1841), što je vrlo korisno za lakše snalaženje u služenju bibliografijom – Indeks pojmova (str. 143-147), naime, uz pojam sadrži i informaciju o rednome broju jedinice u kojoj se piše na predmetnu temu, pa je lako u knjizi naći gdje se određena jedinica nalazi, dok Kazalo imena (str. 149-185), sačinjeno abecednim popisom svih zastupljenih autora u časopisima, donosi informaciju o nazivu časopisa, godištu i njegovu broju te broju stranica na kojima je tekst objavljen. Na koncu (str. 187) su u knjizi objavljeni izvadci iz recenzija dr. sc. Vinka Brešića i MA Kristine Kiš. Na taj način koncipirana, točno i uredno sastavljena i pregledno priređena Balićeva bibliografija časopisne produkcije Hrvata u Mađarskoj u prva dva desetljeća nakon sloma socijalizma čini se uzornom! Kao takva, može poslužiti i nama u Vojvodini za pothvate sličnih nakana. Jer ne treba zaboraviti da je izrada bibliografija i, uopće, bibliografska praksa također ne previše razvijen dio i u kulturnom prostoru vojvođanskih Hrvata – od časopisa, samo Klasje naših ravni (i stari i novi tečaj zaključno s 2015. godinom) ima primjereno izrađenu i objavljenu bibliografiju, a broj je časopisa u odnosu na Hrvate u Mađarskoj ne samo veći, nego je i veći broj časopisa s trajanjem od deset i više godina (npr. Subotička Danica, Bačko klasje, Zvonik, Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a). S druge strane, hrvatske književne časopise koji su izlazili za vrijeme Austro-Ugarske (npr. Kolendar, Ilirski kalendar ili Bunjevačku i šokačku vilu) možda bi se dalo i zajedničkim snagama primjereno bibliografski obraditi. Tomislav Žigmanov, Subotica (Vojvodina, Srbija)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=